Neće nas spasiti ni zlatne grobnice, ni najnoviji BMW-i i Mercedesi, ni ajfoni ni influenceri, nego Ljubav, po kojoj će nam se i suditi. Koliko smo ljubili njega i koliko...
Koliko često uspijem sjesti i promotriti svoj dan, svoje postupke, svoju trenutnu životnu situaciju, dati smisao i objašnjenje svojim postupcima, smiriti se, sjesti i promotriti drugog pokraj sebe, dati mu...
On mu pristupa sasvim jednostavno, bez laskavoga uvoda, ne zove ga u početku učiteljem kako su to napravili farizeji i saduceji, nego prelazi odmah na pitanje.
Želi ozdraviti, biti zdrav, progledati, jer bio je slijep, točnije slijepi prosjak. Za pretpostaviti je da je zbog svog stanja bio na rubu društva.
Logika svijeta kao da je sve izraženija. Sebičnost i oholost izbijaju sa svih strana. Među nama je prisutna ona čežnja da budemo viđeni.
Sve je kao usmjereno prema njemu, ali duboko znamo da on nije centar toga.
Kako je lijepo imati prijatelja i partnera za cijeli život koji te razumije, s kojim prolaziš teška razdoblja, ali i s kojim dijeliš one vesele i radosne trenutke života!
Čovjek posjeduje osjetila vida, sluha, mirisa, okusa i dodira. Osjetila mu daruju spoznaju. Ona otkrivaju svijet i škola su svakog djelovanja.
Odakle ovi svjetski ratovi? Odakle ratovi i borbe među ljudima? Odakle pokvareno srce koje je puno mržnje?