"Tko sam ja za tebe…?" Najradije bih, moj dobri Isuse, sada stao i ostavio ovo kratko pitanje s ove tri točkice i upitnikom i ništa više ne bih napisao niti...
Isus nije individualist. On svoje poslanje ne izvršava sam. Okuplja skupinu svojih prijatelja kako bi oni bili s njim, kako bi oni "vidjeli Boga" te, nakon toga, naviještali Radosnu vijest.
Cijelo bogoslužje vazmenoga vremena u kojem se trenutno nalazimo odiše velikom radošću. Vazmeno je vrijeme zato s pravom nazvano vrijeme radosti.
Pastir i oko njega okupljeno stado pobuđuju idilično razmišljanje: miris trave, plavetnilo neba, poljska rosa, pokoji kamen, hlad, pčelice, leptiri, žubor vode...
Poznato je kako čovjek bolje pamti slike nego riječi. U našoj svakodnevici koristimo brojne slike, a da toga i nismo svjesni.
Zanimljiv mi je taj Kornelije iz Djela apostolskih. Na početku desetog poglavlja piše da je bio bogobojazan satnik i da se bez prestanka molio Bogu. Ali Gospodina Isusa još nije...
Sam blagdan Duhova je bezličan i teško shvatljiv. Ako uzmemo u obzir božićnu romantiku i uskrsnu dramu, ovaj je blagdan bez emocija.
Svaki naš izravni govor o Bogu, na kraju krajeva, nije govor nego samo pokušaj govora. Zapravo, to je naše ljudsko mucanje.
Učenicima koji su mogli biti zbunjeni skromnim počecima njegove službe, Isus iznosi dvije prispodobe: sjemenu žita i gorušičinu zrnu, što niču i rastu i onda kada se nitko o tome...