U liturgijskim čitanjima svetkovine Svih svetih čut ćemo govor o blaženstvima. Ovaj je govor upućen svim ljudima jer nam otkriva smisao života punog problema, žrtava i sukoba.
Isus iznova ulazi u ljudsko srce i proniče ga. On uvijek iznenadi svojim pitanjem, svojom gestom ili, jednostavno, samom svojom pojavom. Ni ovaj put nije drugačije. Učenici shvaćaju i iznova...
Često u mislima, poput mladića iz Markovog evanđelja, "dotrčim" do Gospodina, "kleknem kraj njega" i "upitam": 'Što mi je činiti?' Ali to je, ako ću biti iskren, retoričko pitanje.
Koliko god stajala tvrdnja da su čuda 'posljedica' nevjere naroda, toliko ovaj put moramo ustvrditi da je današnje Isusovo čudo ipak uzrok, a ne posljedica, života mnogih.
Čovjek: Oče naš koji jesi na nebesima... Bog: Da?
U današnjem Evanđelju Židovi opet mrmljaju. Ako ćemo realno: Židovi, općenito govoreći, i u Prvom i u Drugom zavjetu samo – mrmljaju. Ovaj bi put čak mogli biti u pravu…
Mnoštvu koje je išlo za njim Isus je govorio o Kraljevstvu Božjemu. Koristio se jednostavnim riječima i prispodobama uzetima iz svakodnevnog života, a ipak je njegov govor imao poseban čar.
Liturgija Riječi Dvadeset druge nedjelje kroz godinu poziva nas na držanje i obdržavanje Božjih zakona, ali obdržavanje tih zakona mora biti ne samo vanjsko nego zahtijeva od nas prisan suodnos...
Kao što postoje tjelesna gluhoća i nijemost koje otežavaju ili čak onemogućuju komunikaciju s okolinom, tako postoji i duhovna gluhoća koja čovjeka čini nesposobnim čuti kako Božju riječ, tako i...