Božji poziv na savršenost trebamo promatrati kao poziv na potpunost, ne samo drukčijost, nego i blizinu prema svakome, osjećajući potrebu drugoga, izlaženja iz sebe i bivanja u drugome.
Bog traži da Ga stavimo na prvo mjesto u našemu životu. Kada je On na prvome mjestu ostatak ljestvice vrednota mora biti ispravno postavljen. To je jednostavno dobitna kombinacija.
Svi mi trebamo preispitati svoje motive i želje. Težimo li uopće za „novom pravednošću“? S druge strane, postoje i oni koji se zavaravaju da će njihova dobra djela „poništiti“ ona...
Idući naprijed idemo ka svjetlu, ostavljajući tamu koja je iza nas. Idući ususret svjetlosti tek tada možemo vidjeti sve oko sebe u pravoj istinitosti.
Svako odricanje počinje se gledati u drugom svjetlu. Nije više odreknuće nečega, nego odlaganje blaga za nebo…
Nada se ne može skrivati i ne može je nestati. Ona nikad ne umire, jer je od Boga.
Ako nešto direktno ne vidimo ne znači da ne postoji. Postojanje nevidljivih stvari iščitavamo iz ljepote i uzvišenosti stvorenih vidljivih stvari. Pospješujemo dolazak Kraljevstva ako ljubimo sve stvoreno i ljubeći...
Za pravog vjernika nije uopće bitno kad će Isus doći. On se neće previše opterećivati kako bi točno saznao trenutak Isusovog dolaska. Svako je vrijeme - pogodno vrijeme. Svaki je...
Došašće nas uči upustiti se u avanturu istinite nesigurnosti hoda s Bogom koji je obilježen radošću.