Nedjelja, kojom slavimo uskrsnuće Gospodinovo, prvi je dan u tjednu. Dan koji je u prvim kršćanskim vremenima bio jedini kršćanski blagdan, dan od kojega sve počinje i kojemu sve vodi.
Bez iskustva susreta i preobrazbe vlastitoga bića ucjepljenoga u osobu Isusa Krista, nije moguće govoriti o novom rađanju, baštini neraspadljivoj, neokaljanoj, neuveloj.
Našemu vremenu nisu više potrebni novi putovi, nego novi suputnici. Suputnici obasjani novim životom i zorom proljetnoga buđenja.
Čovjekova slabost počinje u trenucima pristajanja na đavlovu posijanu sumnju. Čim se gradi na sumnji, nešto polazi po zlu, a đavao pritome izokreće istinu.
Društvene prilike u kojima živimo svjedoče o sve češćoj pojavnosti nazvanoj popularno inflacija riječi. Time se zapravo želi izreći kako riječ koja je izgovorena često i nema neki značaj, tj....
Svatko od nas ima slomljene dijelove svoje osobnosti koji se čine kao da nikad ne ozdravljaju, nikad se ne mijenjaju, imamo stvari koje godinama ispovijedamo, a još su uvijek tu....
Bog se želi proslaviti, ali ne onako kako to mi želimo. On je taj koji bira i vrijeme i mjesto svoga pohoda.
Posao ribara nije lagan; rano ustajati i odlaziti na pučinu, a nikad nisi siguran hoćeš li što uloviti. Možeš se vratiti punih mreža, a možeš kući dovući i praznu, često...
Blaženstva nas poučavaju kako stvarnost kršćanskog života nije u stvaranju nekih čudesnih i ekstravagantnih djela nego u jednostavnosti stavljanja Krista u središte svojega djelovanja. To je jedini put spasenja koji...