Kraj je liturgijske godine. Nju završavamo svetkovinom Isusa Krista – Kralja svega stvorenoga. Baš kao i na kraju građanske godine kada se rade inventure, tako je i na kraju ove...
Ulazak u svoju nutrinu hrabar je postupak i zahtijeva tišinu. Hrabar jer ćemo susresti u sebi sve slabosti i mračne strane svoje osobnosti. Međutim, u otvorenosti susretu sa samim sobom...
Put nas poziva na nove korake, na otkrivanje novih obzorja i suputnika. Prošle korake treba ostavljati. Put nam omogućava uvijek iznova spoznati Boga, u novim prilikama.
Kliče nam srce danas od silne radosti! Prije svega što slavimo Boga, sjećajući se njegova spasenja darovanoga nama smrtnicima. Radujemo se zbog milosnog događaja ostvarena u Mariji.
Ponekad se toliko bojimo svoje kože da bismo rado iskočili iz nje i bili ono što nismo. Ali, umijeće življenja je biti ono što jesam i gdje jesam, priznati istinu...
Marija je od Boga određena, ali ona je i dalje ostala slobodna i iz te se slobode odlučuje potvrdno odgovoriti na Božji plan ljubavi. Ona bijaše ne samo žena sačuvana...
Postoje događaji našega života koji su obilježeni radošću. Takvi su događaji najčešće neizbrisivi iz našega sjećanja. Sjećanje na njih postaje snagom u teškim trenucima i putom izlaska iz tame tuge.
Nekada je puno lakše graditi oko sebe zid raznoraznim praksama, uvjereni da smo tako bliže Bogu, a nismo svjesni da tako gradimo zid iz kojega je prečesto teško izaći.
Bog dolazi u svijet tražeći čovjeka i nastaje čudesna međuigra vjere i svetoga u obrisu drugoga i drugačijega.