Kristovo je uzašašće, kako nam govori današnja zborna molitva, i naše uzdignuće.
Prepoznajemo li i mi Krista na svetoj misi? Vjerujemo li da je to isti onaj Krist o kojem smo slušali ili ćemo slušati u evanđelju?
Sretni ćemo biti samo onda kada vršimo Gospodinovu volju, makar češće plakali nego se smijali. I u radosnim i manje radosnim trenutcima glas Dobroga Pastira nam progovara. Naš je trajni...
No, ova Isusova rečenica se probija kroz daljinu već 2000 godina i danas odjekuje tako snažno. Ali, tko ju danas još čuje? Svi smo zauzeti nečim „važnijim“.
Njegova logika nije kao naša. I tu ćemo uvijek izgubiti. Jer Bog vidi srce, On zna što je u dubini.
Zato smijemo smatrati kako Isus plače s nama u svim našim životnim poteškoćama i raduje se s nama u svim našim radostima.
U prihvaćanju križeva koje nam život nosi, mi otkrivamo radost vjere i smisao našeg postojanja.
Sva svoja obećanja prema nama je izvršio. Red je na nama. Sve nam je dano – samo to trebamo prihvatiti i pripremiti se na žrtvu koja nas neće zaobići te...
Uskrsnuće je prijelaz iz uskoće življenja u bujnost Života.