Oprani u krvi Janjetovoj

Čovjeku koji ne zna za svoje roditelje uvijek će nešto nedostajati i ostat će mu jedna praznina. Kolika li će tek biti praznina kada smo bez Božje ljubavi?

Iv 1, 29-34

U ono vrijeme: Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: »Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene! Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.« I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ’Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.«


        U danima prije Božića u Lukinom smo evanđelju čitali izvještaj o pohodu Djevice Marije Elizabeti. Elizabeta se napunila Duhom Svetim i počela je kliktati, uputivši Mariji riječi: Zar meni dođe Majka moga Spasitelja? Ivan je u utrobi zaigrao, prepoznao je glas onoga koji će otkupiti Izrael. Elizabeta je pohrlila u susret Spasitelju i prihvatila je tu milost koju su mnogi iščekivali vjekovima.

        U današnjem evanđelju susret Ivana i Isusa se opet ponavlja. Ivan opet očituje Spasenje, ali ovaj put svima okupljenima, i pokazuje na Isusa govoreći: Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta. Jedan himan iz uskrsnog vremena pjeva Na gozbu Kralja Jaganjca u bijelom ruhu idimo... Kristova žrtva na križu nas je oprala od grijeha. Preporođeni smo tom milošću i s nas je skinuta odjeća robova, a odjevene nam bijele haljine. U Knjizi Postanka čitamo kako je Bog Adama i Evu nakon prvoga grijeha odjenuo u odjeću od krzna. Odjeća od životinjskog podrijetla označavala je roba. U prvim stoljećima Crkve, na Veliku subotu, kada su se obavljala krštenja, katekumen bi dobivao lanenu haljinu. Odjeća biljnog podrijetla bila je oznaka slobodnih i bogatih ljudi. 

        Bog je poslao Sina svoga na zemlju da nama pokaže ljepotu svoga očinstva. U Kristu ponovno postajemo djeca Božja. Čovjeku koji ne zna za svoje roditelje uvijek će nešto nedostajati i ostat će mu jedna praznina. Kolika li će tek biti praznina kada smo bez Božje ljubavi? Živimo ovaj život kao njegova prava i istinska djeca, vršeći njegovu volju i noseći misao da je Gospodin uvijek tu. 

        Ivan je posvjedočio za Isusa da je Sin Božji. Govorio je uvjereno da je on to vidio i da o tome svjedoči. Ne zaboravimo na Duha Svetoga koji jedini otkriva pravu istinu. Neka prosvijetli tamu našega srca i razuma da zaista živimo kao prava djeca Božja koja će zasvijetliti u Jaganjčevoj povorci.