Mt 22,1-14
U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’ Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali. Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’ Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«
Još jedan u nizu onih Kraljevstvo je nebesko kao…, nastavak je Isusove rasprave s glavarima svećeničkim i starješinama narodnim koja je započela njihovim pitanjem Kojom vlašću to činiš?. Oni su ga „lovili” na riječi, a on im je odgovarao u prispodobama, scenama svakodnevice, ali ova prispodoba nije sasvim jasna.
Svadba sina velik je događaj za obitelj. Njegov otac preuzima organizaciju svadbe te preko svojih slugu poziva uzvanike na veliki događaj, no oni ne htjedoše doći. Imam li uvijek volje otići u nečije svatove? Možda se ne smatram obveznim otići ili nisam dovoljno blizak mladencima, možda mi je tjedan bio prenaporan te se želim odmoriti, možda mi se jednostavno ne da ili pak mi fizički nije moguće biti prisutan. Još je veće pitanje znam li slaviti, radovati se s drugima, ali i zbog drugih?
Ali kralj ne odustaje od uzvanika! Opet im šalje sluge da ih pozovu, govoreći im da samo dođu jer ih već sve čeka pripravljeno. Možda su se izmotavali na prvi poziv jer su mislili da će mu morati pomoći štogod oko priprave, ali sada ih poziva na gotovo. No, oni otiđoše o svome poslu, ne mareći za svadbu. Da bi stvar bila još gora, ubiše sluge koji su im nosili poziv. Pročitali smo kako su završili zbog svojih djela i svoje nedostojnosti da sudjeluju u toj svečanosti.
Svojevrsni obrat radnje događa se kad na već pripravljenu gozbu kralj po svojim slugama poziva sve s raskrižja i koga god nađu pa sluge tako pozovu sve, i zle i dobre. Kralj nije imao nikakvih zahtjeva od ovih novih uzvanika, ali čitajući prispodobu vidimo sudbinu neprikladno odjevena gosta. Svečanost je zahtijevala svečano ruho. Osim što se možemo pitati umijemo li slaviti, možemo se zapitati doživljavam li neki događaj svečanim i koliko moja odjeća pokazuje da mi je stalo do njegove važnosti. U današnjem modnom izričaju, kao da progovara nemar, u smislu da ne marim za svoj izgled jer mi je važnija udobnost. Kako li je tek udobno bilo ovom neadekvatno odjevenom uzvaniku nakon što ga je kralj spazio…
Svaki od krštenih na svome krštenju obukao je Krista – ne može svečanije od toga. To dakako nosi odgovornost poštivanja Kristova zakona kojeg je sveo na dvije zapovijedi. Nije svaki put lako ni ugodno pridržavati ih se, ali je lijepo, ali je svečano.
Život svakome od nas donese jednu scenu poput ove svadbe, kada nam ne ide po planu. Kada naši uzvanici (rodbina, prijatelji, kolege) jednostavno ne mare za nas. Tada oni sa raskršća ulaze u naše živote, oni nam postaju novi uzvanici, oni su s nama. To će biti oni koji će s nama obilovati i oskudijevati, oni kojima ćemo pavlovski zahvaliti: Lijepo je od vas što sa mnom podijeliste moju nevolju.
Nasuprot gore rečenome, realnost života nas više puta stavlja u ulogu uzvanika. Koliko puta kroz život nas Krist Kralj poziva na svoju gozbu, a koliko puta se odazivamo? Koliko puta nas poziva u svoje društvo, a koliko puta uopće ne marimo?
Odazovimo se na poziv, marimo za svoj identitet pozvanih, obucimo svoje krsne haljine, dođimo na gozbu Ljubavi sa zlima i dobrima koje Kralj poziva, radujmo se zbog svih onih koji su u naše živote ušli kao „slučajni” uzvanici, jer blago nama što smo pozvani na gozbu Jaganjčevu!
