Hrabrost je darovati se drugome. Težina je ostati na tom putu. Lako je biti kršćanin onda kada ispred sebe imam odabrani krug ljudi koji mi se sviđaju i s kojima želim provoditi svoje dane i vrijeme.
(Iv 13, 31-33a.34-35)
Ovaj evanđeoski odlomak koji pred nas stavlja apostol Ivan, zaviruje u najdublju točku naše nutrine. Izdaja, proslava Boga i ljubav teme su koje prožimlju ovaj odlomak i kao da nam se u naše srce stavljaju na raspolaganje. Isus naviješta svoju smrt kao proslavu i stavlja pred nas novu zapovijed koja je vrhunac Isusova nauka.
Radnja ovog evanđeoskog odlomka odvija se u dvorani Posljednje večere. Isus je znao da će biti izdan i tek nakon što je Juda izišao iz dvorane, on naviješta svoju i Očevu slavu kao da je izdajnikova prisutnost Isusu unosila nemir, istrganost misli i bol zbog propasti izdajnika. Često se susrećemo s izdajama koje nam nanose naši bližnji pa čak i najbolji prijatelji. Teško je podnijeti odbačenost i izaju. Neshvatljivo je da nas prijatelji mogu izdati i ogovarati, a još neshvatljiviji je Isusov primjer kada oprašta izdaju svojih učenika koje je zvao prijateljima, i unatoč svemu ih ljubi. To je iskazao i činom kada je Bog kleknuo pred svoje učenike i prao im noge.
Nadalje, Isus govori o svojoj slavi koju će doživjeti u smrti. Smrt ubi njegov naravni život u tijelu, a istim oružjem on iz smrti iznese pobjedu, a smrt ubi nadnaravnim životom poput pšenice duboko zasijan da odatle uskrsne i sa sobom pridigne mnoge. Mi ćemo proslaviti Gospodina samo onda kada svoj život zaogrnemo ljubavlju prema svakom čovjeku i prema svemu stvorenome jer Bog koji je savršena ljepota i ljubav traži da se njegova stvorenja prema svemu što je on stvorio odnose s divljenjem i poštovanjem i da svaki naš korak osvjetljava ljubav koja je jedina kadra učiniti velebna djela kako bismo tako dostojno proslavili Boga.
Stari zavjet nam u Levitskome zakoniku progovara o ljubavi prema bližnjemu ovako: „Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!“ (Lev 19,18). Upravo je ova zapovijed, prema kojoj treba ljubiti svoga bližnjega, jednaka onoj: „Ljubi Boga svojega!“ (Pnz 6,5). Zanimljivo je uočiti razlike koje nam donose Stari i Novi zavjet. U Novome zavjetu Bog nam u Isusu pokazuje, svojim primjerom, kako trebamo ljubiti sebe i svakoga čovjeka, dok se u Starome zavjetu ljubav odnosi na brigu o sebi i onima koje mi odaberemo.
Trebamo gledati na to da smo mi svi Kristovi udovi i ako jedan propada, svi trpimo. Ljubav je velika žrtva i teško je o njoj govoriti. Isus nas poziva da ljubimo jedni druge i po tome će se znati da smo njegovi. Ove riječi teško je shvatiti i kao da se Isus šali kad govori o ljubavi, a posebno o ljubavi prema neprijateljima. Bez molitve i milosti teško ćemo ljubiti one koji nam ne odgovaraju. Neprihvaćanja drugih i traženja nedostataka koji će postati izlika da se udaljimo od bližnjeg, čine nas nesposobnima za izvršavanje nove zapovijedi koju nam Gospodin donosi. Kako bih mogao ljubiti bližnje, trebam biti okrenut prema Gospodinu i njega imati na prvome mjestu. Ohrabren tom blizinom, mogu hrabrije koračati prema drugima, osobito onda kada se ne odvija sve onako kako smo zamislili ili kako smo druge zamišljali. Donositi Gospodina u susret s drugima znači suočiti se sa strahovima i predrasudama, izaći iz svoje zone udobnosti. Samo onaj koji je napojen na izvoru Ljubavi, može drugima govoriti o ljubavi, prijateljevati i drugima se darivati. Jedini kriterij prema kojemu možemo pokazati svijetu da smo Kristovi, jest ljubav. Pravog prijatelja ćeš naći kada sve na tebi umre. Tada ćeš zasjati iznutra i Bog koji svijetli iz tebe, privući će pravog prijatelja koji će biti zagledan u tvoju dušu.
Bez Boga je sve prazno, a s njime sve ima svoje mjesto i značenje. Hrabrost je darovati se drugome. Težina je ostati na tom putu. Lako je biti kršćanin onda kada ispred sebe imam odabrani krug ljudi koji mi se sviđaju i s kojima želim provoditi svoje dane i vrijeme. Ali što je s onima kojima me Bog šalje, a ja (zbog svoje sebičnosti i oholosti) odbijam taj poziv?! Ništa ne možemo bez Gospodina jer nije isto kad smo bez njega i kada smo s njime.
