O takvoj bezinteresnoj ljubavi nema smisla ni govoriti. Ulazimo u opasnost da promašimo bit. Brate i sestro, Isus računa s tobom. Ne pita te ništa. Doslovno ništa. Samo: »Ljubiš li me?«
(Iv 21, 1-19)
Čitamo u evanđelju po svetom Luki ovo:
Odgovori Petar: »Čovječe, ne znam što govoriš!« I dok on još bijaše u riječi - zapjeva pijetao. Gospodin se okrenu i pogleda Petra… a Petar iziđe i zaplaka gorko.
Bio sam s Gospodinom u dobrim odnosima. Razgovarao bih s njim, zahvaljivao bih mu, molio ga za pomoć. No uvijek me je pratio neugodan osjećaj da je on želio da ga pogledam. A ja to nisam činio. Govorio bih, ali bih gledao nekako na stranu kad sam osjetio da me on gleda. Bilo me strah da ću u njegovim očima naići na optužbu zbog neokajana grijeha.
Jednog dana skupih snagu i pogledah ga! Nikakve optužbe nije bilo. Nikakva zahtjeva. Njegove su mi oči govorile: »Ljubim te.«
Poput Petra, i ja sam izašao van i zaplakao.
A. de Mello
Prije promišljanja o današnjem evanđeoskom odlomku gdje Petar tri puta potvrđuje Isusu da ga ljubi, valja nam se vratiti u dvorište ispred glasovitog Kajfina dvora. Petar niječe da poznaje Isusa. »Ne poznajem toga čovjeka.« Teške riječi. Nakon što ga je Krist pogledao, bez riječi, Petar izlazi i zaplaka gorko.
Novi zavjet spominje Šimuna Petra preko 180 puta. Priprosti ribar, brat Andrijin te jedini od učenika kojemu Isus mijenja ime. Uvijek mi je bilo zanimljivo kako to Isus računa s Petrom graditi Crkvu. Čitao sam jednom kako se netko našalio pa napravio profesionalnu psihološku procjenu za Petra. Sve istina. Sin Ivanov. Iz Betsaide. Ribar. Oženjen. Psihički nestalan i nestabilan. Čovjek prve reakcije. Više puta ne zna što je govorio. Bježi od bilo kakve žrtve i druge odvraća od takve žrtve. Na kraju kažu da mu je riskantno povjeriti bilo kakvu zadaću, a posebno da vodi određenu zajednicu. Upropastit će je prije nego je i zasnuje. Eto, Isus baš sa njim računa. I zna kakav je. »Pijetao neće zapjevati dok triput ne zaniječeš da me poznaješ.« I Petar je zanijekao i to triput, a na razapinjanju od straha nije ni prisustvovao. U takvom razrušenom duhovnom stanju on ostaje poslije Učiteljeve smrti.
Često se i u nama javljaju osjećaji krivnje. Današnje evanđelje prilika je da se zapitamo: Gdje se u tebi javljaju osjećaji krivnje i stida? Kako se nosiš s takvom krivnjom? Što vidiš kad pogledaš u oči Krista kojeg si zanijekao? Osudu? Kako na tebe djeluju riječi »Nitko nema veće ljubavi od ove…«? Što je to ljubav?
Ovdje sada dolazimo do odlomka, može se reći poezije evanđelja. Čovjek kad čita ovaj odlomak ne može ostati ravnodušan. Genezaretsko jezero, sve je isto kao kad je i pozvao Petra. Samo sada dosta drukčije. Ako se pokušamo staviti u Petrovu situaciju, možemo skoro osjetiti dio onoga što mu se vrtilo po glavi. Znamo vrlo dobro kada izdamo nekoga koji osjećaj krivnje, srama i boli nas prati. Isus pedagoški, tek nakon doručka, pita: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Bez osude. Bez pitanja zašto si me zanijekao. Bez lekcija. Samo Šimune Ivanov ljubiš li me? Zanimljivo da sva tri puta ne zove ga Petrom nego Šimunom Ivanovim, kao da ga hoće osvjestiti da je samo čovjek od zemlje sazdan i da ga samo Ljubav čini Stijenom. O takvoj bezinteresnoj ljubavi nema smisla ni govoriti. Ulazimo u opasnost da promašimo bit. Brate i sestro, Isus računa s tobom. Ne pita te ništa. Doslovno ništa. Samo: »Ljubiš li me?«
