U razmišljanju nad ovim evanđeljem želio bih se zaustaviti nad likom trećeg sluge. Onog koji - tako izgleda - nije uradio ništa loše, nije čak ni potratio svoj novac uludo, već ga je spremio i sačuvao za gospodara. No, zašto mu je onda dosuđena takva kazna?
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’ A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’« (Mt 25, 14-30)
Usudio bih se reći da je ova prispodoba jedna od najvažnijih kojom se Isus poslužio da bi prenio ljudima određenu poruku. Između ostalog, i nama, danas i sada. Svakoj je osobi dano nešto od Božjih darova, kako bi se ta osoba uspjela ostvariti ovdje na zemlji i tako svojim djelovanjem dopunjati ono što je Bog jednom započeo, a što će imati i svoje konačno ispunjenje i kraj. Vjerojatno smo više puta čuli ili pročitali ovu prispodobu kao i mnoge druge. Ili pak film koji smo pogledali više puta ili iznova iščitavali istu knjigu ili slušali istu glazbu. Međutim, svaki put kada nešto radimo ispočetka osjećamo da sada to vidimo na drugačiji način. Možda zapazimo nešto drugo, možda razmišljamo na drugačiji način. Uglavnom, imamo drugačiji pristup toj istoj stvari. Kao prizma koja, kad ju stavimo pod svjetlo, pokazuje različiti spektar boja.
Zato bih se u današnjem promišljanju zadržao na jednom malom dijelu preko kojega se možda i olako prelazi jer nam nije toliko primamljiv i zanimljiv. Vjerojatno ni poželjan. Riječ je o trećem sluzi i njegovu odnosu prema povjerenom mu talentu i odgovornosti koju je imao prema gospodaru. Zastanimo malo na ovoj misli – ovaj treći sluga nije uradio ništa loše, ništa pogrešno, nije uzalud potrošio svoj novac, nije ga potratio na gluposti nego ga je spremio i ostavio da ga vrati natrag gospodaru. A ipak u nastavku prispodobe ga se naziva zlim i sprema mu se najgora sudbina, pakao. Zamislimo se u takvoj situaciji. Ne uradiš ništa i opet tama, plač i škrgut zuba. Pa o čemu se ovdje radi?
Na početku mise molimo u činu pokajanja između ostalog i sljedeće riječi: “…da sagriješih mišlju, riječju, djelom i PROPUSTOM…“. Ništa ne raditi, propustiti djelovati je grijeh. Jesmo li to ijednom spomenuli u ispovijedi?
To nisu samo neke velike prilike i mogućnosti, nego radije bih rekao one svakodnevne sitnice koje su važne a ipak ih nekako previdimo. Ali i one mogućnosti koje se odnose na vlastiti talent ili talente koje imamo. No ovaj sluga je propustio priliku i nije iskoristio dano mu vrijeme i ponuđeni talent. On se umjesto djelovanju prepustio umovanju kako bi i što bi. Kalkulirao je na temelju onoga što je znao o gospodaru. Koliko li puta mi kalkuliramo i idemo na „siguricu“ umjesto da vjerujemo u sebe i svoje sposobnosti i Onoga koji nam je to omogućio. Ne moramo sve znati što i kako će biti. Imamo svoje vrijeme, svoj početak i kraj i bit ćemo dužni položiti račune o tome što smo tijekom tog vremena učinili i postigli. Bez obzira imali mi jedan, pet ili deset talenata. Odgovornost i ulog je velik. U pitanju je raj ili pakao. Nemojte ovo shvatiti kao plašenje, nego kao priliku za novi početak. Jer iza ovih riječi stoji sam Bog. I one imaju svoju težinu. Druga stvar koja se ovdje spominje je lijenost. Osim što je bio neodgovoran prema povjerenom mu talentu, bio je i lijen. I možda je baš zbog lijenosti zapustio sebe. A koliko je tek lijenost uzrokovala neiskorištenih talenata. To je nešto najgore. Bolje je raditi nešto pa makar i pogrešno nego ne raditi ništa. Bolje je devedeset devet puta pasti i onda stoti put konačno stati na noge nego nikako ne pokušati napraviti neki pomak.
Ove dvije navedene stvarnosti nisu kritika nego sam samo želio ukazati na njih. One su tu i ne možemo ih zanijekati. Iako ih možda ignoriramo i ne bavimo se njima, ali pod tim, rekao bih, teretom mi stojimo i na nama je hoćemo li se nositi s njime ili ćemo dopustiti da nas poklopi. Zato djelujmo. Zahvalimo se Gospodaru za sve darove koje nam je podario, posebno za ovaj dan odmora. A onda već od sutra djelujmo, stvarajmo.
„Započnimo, braćo, služiti Gospodinu Bogu našemu, jer do sada nismo ništa ili malo učinili!“ (sv. Franjo Asiški)
