Isuse, tvoje tišine nisu zgodne. Tvoja šutnja u samoći kao da para srce i čini se da ne razumiješ. Ponekad i susret na koji si pozvao, dođite k meni koji ste izmoreni i opterećeni (Mt 11,28), ne donese odmora i olakšanja.
U ono vrijeme: Reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.« Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.
Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.«
Ovu nedjelju Dobrog pastira vrlo često pretvorimo u nedjelju kritike. Kritike svećenika i biskupa, redovnika i redovnica u ovom vremenu kad nikad više svećenik nije bio izrugivan, osuđivan, etiketiran… u vremenu kad je polarni medvjed puno više zaštićen nego svećenik. A još je gora stvar kad mi to činimo jedni drugima.
Činiti ono što si naložio, i još k tome, ljudima propovijedati o Tebi, a biti svjestan svojih slabosti, ograničenja, mana i grijeha nije zgodno Isuse. Biti daleko od dobrih prijatelja, obitelji, braće zna biti jako teško. Propuštati radosne i tužne trenutke najbližih… proživljavati ih sam… Ne znam vidiš li Ti to sve? Ne znam jesi li mislio tako kad si rekao: „Pođi za mnom!“
Ne znam vidiš li moju braću koja su bolesna i sama? U drugoj državi gdje ne nalaze razumijevanje. Jesi li tamo, s njima?
Jesi li bio u samostanima gdje nema razumijevanja, blizine, radosti?
Jesi li bio tamo s mojoj braćom koja nisu mogla izdržati pritisak pa su susreli alkohol i upali u još veći sram? Jer nisu imali koga kome bi se povjerili, kome bi podijelili svoje radosti i tuge, smijeh i suze. Jesi li bio tamo s njima u toj boci?
Jesi li bio na prozoru ili u tabletama onih koji su si pokušali oduzeti život?
Isuse, tvoje tišine nisu zgodne. Tvoja šutnja u samoći kao da para srce i čini se da ne razumiješ. Ponekad i susret na koji si pozvao, dođite k meni koji ste izmoreni i opterećeni (Mt 11,28), ne donese odmora i olakšanja. A obećanje da nam ni tmina neće biti tamna (Ps 139,12) nekad se čini neostvarivo. Očekivanja, različiti poslovi, ogovaranja, ljudi… nekad tmina zaista postane pretamna. A Tvoje svijetlo blijedi iz dana u dan. Kad se jedan od Tvojih ispovijedao svijetu, onda je napisao da mu se sviđaš Ti, ali da mrzi poći Tvojim stazama (usp. Augustin, Ispovijesti, knjiga 8; gl. 1). Mrzi poći njima jer su teške, ali svete; mrzi poći njima jer zna da nema drugog puta; mrzi jer zna da ga ništa ne može ispuniti osim Tebe, Svemogući Bože, Živote života moga.
Znam Prijatelju da si bio i jesi sa svakim svojim svećenikom. Da si patio s njima, da si pio s njima, da si živio i umirao s njima… da si se smijao i plakao. Ti si sigurno bio tamo, ali mislim da ja nisam. Nisam bio, nisam pitao, nisam slušao, nisam pazio…
Ali Ti si, Živi i Uskrsli, naš Bog. Vrelo života i jedina radost našeg srca. Ti si jedni vrata ovčinjaka. Ti si i Pastir svojih pastira. I svaki put kad nismo ušli kroz Tebe venemo, umaramo se. Ispočetka polako, a onda sve snažnije. Tvojim ovcama ne treba puno, trebaš im jedino Ti. Jedino Ti možeš ispuniti dubine njihovih težnji, jedino Ti možeš osvijetliti najtamnije i najskrivenije dijelove njihovih bića. Zar to nije život u izobilju, imati Tebe? Ulazeći kroz Tebe u ovčinjak, Ti ostaješ u nama i mi u Tebi (usp. Iv 15,4). A mi, kad nismo ušli u ovčinjak kroz Tebe, onda ovcama teško možemo dati ono što nemamo.
Ti ostaješ vrata ovčinjaka, ne mičeš se, čuvaš stado svoje, bilo pastira ili ne bilo. Znaš naše slabosti, mane, propuste… stoga ostaješ, paseš stado svoje. Ne prepuštaš svoje slučajnosti, opasnosti… paziš na stado. Rekao si po proroku Ezekielu: „Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! …Past ću ih na izvrsnim pašama, …ondje će počivati u dobrim ovčinjacima i past će na sočnim pašama, po gorama izraelskim. Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom – past ću ih pravedno.“ (Ez 34, 11-15) I onda kada pastir ne uđe na vrata, preskoči preko ograde, Ti ostaješ.
Danas Ti moj vapaj ne ide da nam nešto dadneš, jer što da nam više dadneš od onoga što imamo. Danas Ti moj vapaj ide da nam pomogneš da otvorimo oči i srce da vidimo one pokraj nas; da vidimo radost i tugu, samoću i ispunjenost, smijeh i suze, friške i zacijeljene rane onih pokraj nas… da slušamo i čujemo jedni druge, jer ćemo samo tako ispuniti Tvoj poziv. Samo tako, da budemo pastiri jedni drugima.
