U temelju je autogram Božji. On je upisan u naša srca. Radost je Evanđelja upravo u tome da nismo mi izabrali Boga, nego on nas.
Lk 10,1-12.17-20
U ono vrijeme:
Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ’Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.«
»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.«
Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: »Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!« A on im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.«
Pamti se zapisano. Čitava je povijest obilježena slovima, crtežima, umjetničkim djelima, pjesmama i poemama, pripovijestima i romanima, porukama i grafitima. Čovjek na svom putovanju ostavlja tragove života i postojanja. Tragovi koji tvore temeljne misli života s Kristom sadržane su u tri izričaja: „Molite! Idite! Naviještajte!“
Što želim? Kamo idem? Kako živim?
Međusobna prožetost zadanih izričaja otkriva misionarsko poslanje svakoga života. Svatko ima posebnu misiju. Misiju za koju prima milost i specifične darove kako bi to bio sposoban izvršiti. Življenje svakodnevne misije vodi u sudjelovanje i vršenje Božje volje. Moleći čovjek ostaje u odnosu i susretu s Bogom. Ovdje nije poziv samo na molitvu, nego je izrečena i nakana molitve, koja je poslanje radnika u žetvu Božju. Poslanje započinje molitvom koja je blagoslov, potvrda i snaga. Izričaj idite, oznaka je stalnoga hoda, stalne aktivnosti, stalnoga dinamizma. Hod koji nije hod vlastitim snagama, nego hod koji treba biti stalno praćen molitvom. Ovdje je hodanje označeno kao ono koje ima početak u Bogu i s Bogom, ali i cilj i slušatelje kojima se donosi mir Uskrsloga. Putovanje i stalni hod podrazumijeva i umor, zamor, stajališta, međutim njegov cilj naviještaja koji ukoliko biva plodan stvara radost, koja je plod Duha Svetoga. Radost je i prvih učenika bila u uspješnom i plodonosnom naviještaju, mada Isusov poziv ide više, ide dalje, ide iznad. Radost koju Isus otkriva nije u uspjehu naviještaja, čudesa i ozdravljenja, nego u tome jer su naša imena zapisana na nebesima. Kako Bog piše? Kakav je njegov rukopis? Jesam li zapisan?
Prepun je naš život rukopisa, uputa, preporuka i etiketa. Obilježeni smo različitim sudovima mnogih, iako i sami pečatimo druge. Biljeg je u temelju samo jedan. U temelju je autogram Božji. On je upisan u naša srca. Radost je Evanđelja upravo u tome da nismo mi izabrali Boga, nego on nas. (Iv 15,16) Božje izabranje sa sobom nosi potpis, potpis njegov u nama, ali i naših imena urezanih u njegov dlan. Radost je cilj poslanja, koje sadržava molitvu, hodanje i naviještanje. Iako se na Zemlji radujemo nepotpuno, ta radost je puna na nebesima.
