Čovjek, kad trpi nešto od bližnjega, treba to iskoristiti za svoju duhovnu korist, a ne uzeti k srcu i nanijeti sebi štetu.
Mt 4,1-11
U ono vrijeme: Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« A on odgovori: »Pisano je: ’Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’« Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’«
Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’« Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.
Zakoračili smo u korizmu – vrijeme intenzivnije molitve, posta i djela ljubavi. Sam Gospodin Isus nam to naređuje. Brojka od 40 dana korizme ima duboki simbolički karakter i ponavlja se više puta u Svetom pismu. Ona podsjeća na Mojsija i Iliju koji su postili i molili toliko dugo, ali prije svega na Isusa koji je proveo 40 dana u pustinji. Brojka 40 u Bibliji simbolizira razdoblje kušnje, iskušenja i priprave. Isus je boravio u pustinji 40 dana – bio je u samoći, ali nije bio sam jer je cijelo vrijeme bio s Ocem. Ovo je i za nas prilika za dublje proživljavanje vjere i preispitivanje svog odnosa s Bogom.
Tri napasti kojima je Krist bio kušan odnose se i na nas: svijet, tijelo (naše strasti) i đavao. Sve što đavao nudi Isusu izgleda privlačno i dobro – čovjek doista živi od kruha, ali ne samo od kruha. U svakoj napasti đavao umiješa element istine, pa čak i citira Sveto pismo (Ps 91,11-12). No Isus odgovara isključivo Riječju Božjom – On sam jest Riječ koja izlazi iz Božjih usta, i mi živimo od Njega.
Ako promatramo slijed tih kušnji, možemo procijeniti koliko smo oslobođeni od njih. Stari neprijatelj već je napastovao prvog čovjeka kroz želudac (jedući sa zabranjenog drveta), kroz ambiciju („bit ćete kao bogovi“) i kroz pohlepu za znanjem i moći („poznajući dobro i zlo“). Postoji pohlepa ne samo za novcem, nego i za veličinom – kada čovjek traži položaj iznad svoje mjere.
„Sve ovo ću ti dati“ – otac laži obećava ono što nije njegovo. Iako se naziva knezom ovoga svijeta, njegova moć je ograničena: nije mogao ni ući u krdo svinja bez Kristova dopuštenja. Gospodin je, kad ga je đavao kušao, odgovarao samo riječima Svetog pisma – On koji je mogao zlobnog neprijatelja baciti na dno pakla. Čovjek, kad trpi nešto od bližnjega, treba to iskoristiti za svoju duhovnu korist, a ne uzeti k srcu i nanijeti sebi štetu.
Zanimljivo je da je Isus trpio đavlovu drskost i ponos sve dok ovaj nije počeo prisvajati čast koja pripada samo Bogu. Tek kad je đavao rekao „sve ovo ću ti dati“, kao da je njegovo, Gospodin se razgnjevio i zapovjedio mu: „Odstupi!“ Isus ga nije samo pobijedio – nego ga je i otjerao. Iz toga učimo koliku snagu nosi Sveto pismo: njime je Gospodin zatvorio usta neprijatelju.
