Dobro je da u svojim mislima tražimo prvo Boga koji je Stvoritelj i Posjednik svih stvari. Ali budući da nitko ne posjeduje Boga, osim onaj tko je od njega posjedovan, postanimo i mi Božja imovina i On će postati naša imovina.
Iv 17,20-26
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se:
»Oče sveti, ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.
Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta.
Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima.«
Evanđelje nas danas vodi nekoliko sati i trenutaka prije događaja Velikog petka u kojem Isus zna da će ga nemilosrdno i okrutno mučiti i ubiti, a On – ne boji se, nije ga strah. Isus održava zadnji govor u kojem se molitveno obraća Ocu, ali ujedno uključuje i svoje učenike. Jednostavno, govori im o ljubavi. Za Isusa je ljubav najvažniji sastojak u čovjekovom životu, a On to zna jer je sam Ljubav i sam je u potpunosti prožet ljubavlju Boga Oca. To što će se u ljudskim očima dogoditi nešto katastrofalno, time se Isus ne opterećuje – stalo mu da imaju ljubavi jedni za druge, da budu jedno. Da bi i sami bili prožeti ljubavlju i bili slični Kristu prijeko je potrebno biti dionik tog Božjeg zajedništva. Jedino ako si ukorijenjen u Bogu, možeš imati istinsko zajedništvo sa svima ostalima.
„Da svi budu jedno.“ (Iv 17,21) Jednom vjerom, nadom, ljubavlju i zajedništvom. Naučimo iz ovoga kako bi kao kršćani trebali biti ujedinjeni među sobom i koliko su daleki od uma Kristova oni koji šire neslogu i svađu. „Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, neka i oni budu jedno u nama. Jer Bog je ljubav, i tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu, i Bog u njemu.“ (Iv 17,21; 1 Iv 4,16)
Vjerom i ljubavlju ujedinjeni smo s Bogom i Kristom, a potom međusobno kao članovi Kristova Mističnog Tijela, Crkve. Otac i Sin su jedno po istoj biti i božanstvu, a mi smo jedno imajući iste karakteristike: ljubav i zajedništvo. Upravo time smo toliko ujedinjeni s Bogom kao da ga posjedujemo, a da smo zauzvrat posjedovani od njega. Dobro je da u svojim mislima tražimo prvo Boga koji je Stvoritelj i Posjednik svih stvari. Ali budući da nitko ne posjeduje Boga, osim onaj tko je od njega posjedovan, postanimo i mi Božja imovina i On će postati naša imovina. Koja sreća može biti veća na svijetu nego imati našeg Gospodina i Otkupitelja kao svoga? Uživamo svaki blagoslov od njega ako živimo od njega i u njemu.
Krist doista moli da njegovi učenici budu jedno, kao što su On i njegov nebeski Otac jedno, ne zato da to jedinstvo bude istovjetno jedinstvu osoba u božanstvu, u savršenom i potpunom smislu, nego samo onoliko koliko je ljudima moguće oponašati Božje savršenstvo, kao kad kaže: „Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš nebeski.“ (Lk 6,36)
