Isus ovdje nudi više od toga. Više od onoga što je Mojsije ponudio. Nudi samoga sebe, ali ne kao hranu propadljivu...
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s
neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja
dati tijelo je moje – za život svijeta.« Židovi se nato među sobom
prepirahu:»Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam: tko ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete
krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju,
ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo
istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u
meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu,
tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba
sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će
uvijeke.« (Iv 6, 51-58)
Darivanje samoga sebe za druge. Nekima ludost, nekima
povremena zanimacija, a Njemu stil života.
Svima nam je dobro poznat izvještaj o tome kako je Bog preko Mojsija hranio
narod manom u pustinji. I Isusu je taj izvještaj bio poznat. Znamo da se na
izvještajima iz tog vremena temelji Stari Zavjet. Mojsije i djela koja je s
Bogom činio bila su izvanredna i narodu su bila svjedočanstvo Božje blizine
čovjeku, ali i mogućnosti čovjekove blizine Bogu.
No, što je Isus htio reći ovim govorom da je On kruh života i
da onaj tko blaguje od ovoga kruha nikada neće umrijeti? Znamo dobro da su oni
ljudi koji su jeli manu u pustinji pomrijeli. Isus ovdje nudi više od toga.
Više od onoga što je Mojsije ponudio. Nudi samoga sebe, ali ne kao hranu
propadljivu. Posljedica života na temelju ove hrane jest vječnost. Možda je
tada bilo zbunjujuće to da Isus za sebe kaže da je kruh; da je Njegovo tijelo
kruh, a Njegova krv piće. To još nisu mogli razumjeti jer nije bila
ustanovljena Euharistija.
Ovaj
ulomak je svojevrsna oda Euharistiji, odnosno onome što ona predstavlja.
Euharistijska gozba je ta koja nas priprema za vječnost. Uz
pomoć te Hrane i tog Pića čovjeku je moguće pristupiti vječnoj gozbi. Nije to
po našoj zasluzi, već po Božjem milosrđu i Njegovoj milosti. Njegov je
neprocjenjivi dar nama to što možemo blagovati od Njegova tijela i piti od
Njegove krvi.
Kako odgovoriti danas na taj dar? Kako se odužiti? Uskladiti svoj život s onim što
Isus naučava i tako što više pristupati stolu života.
