Klečeći pred Presvetim što činim? Isuse, daj mi ovo, daj mi ono…molim, molim i ništa se ne mijenja, nema plodova.
Mk 1, 40- 45
U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.
Marko na ovom mjestu prvi put donosi Isusov susret s ovakvom vrstom ljudi, međutim Isusu nisu strani susreti s odbačenima, sigurno su se događali mnogo češće negoli to evanđelja donose. I naravno da svi znamo da Isus ovakvim ljudima pristupa s ljubavlju, nije ga strah onečišćenja, nego im svim srcem čezne pomoći. Isusu ovaj susret nije ništa novo, to mu je u opisu posla.
Promatramo, dakle, pogled između Isusa i gubavca. Naravno da ćemo u Isusovim očima vidjeti ljubav koja prodire do dubine srca, dubine tako duboke da čovjek ni ne zna da postoji. Petar je taj pogled doživio. Toliki su ga doživjeli i slagao bih kad bih rekao da ga i sam nisam doživio. To je pogled koji liječi, sam po sebi. Niti jedan čovjek nije toliko daleko da ga taj pogled ne bi mogao dohvatiti. Levija je dohvatio u carinarnici, Petra u dvorištu velikoga svećenika, onu grešnicu ispod stola kad se sagnula poljubiti mu noge. Toliko je snažan da je Savla srušio s konja i oslijepio ga. Pogled je to onoga koji ljubi do kraja. Iako bi se samo o Isusovu pogledu dalo napisati tisuće i tisuće stranica, čak bih rekao da je ovdje ipak zanimljiviji jedan drugi pogled. Pogled onog gubavca.
Isusu je, rekli smo, susret s gubavcima bio redovita pojava, međutim gubavcu je susret s Isusom jedinstvena životna prilika. Sigurno je čuo za tog Isusa, čudnovatog nekog Galilejca. Iako je, po Markovu evanđelju, ovo prvo Isusovo ozdravljenje nekoga od gube, ne bismo pogriješili kad bismo pretpostavili da ih je bilo i prije toga. Isto tako, pretpostavimo da je ovaj gubavac čuo da postoji netko tko ga može osloboditi njegovih muka jer, sjetit ćemo se, guba nije samo guba. U recima Markova evanđelja koji prethode ovome, vidimo kako najprije Šimun i Andrija dovode Isusa Šimunovoj punici, malo zatim kako ljudi donose raznorazne bolesnike, i na kraju kako narod hrli k njemu. Gubavac to sebi ne može priuštiti. Niti ga tko ima odvesti k Isusu jer ga se svi klone, niti on ima mogućnost tražiti ga, jer mu nije dozvoljen ulazak u naseljena mjesta. Guba je dakle eksponencijalno veća muka negoli je to, primjerice, bila ona Šimunove punice. Kada Isus par redaka prije potajno napušta Kafarnaum i kaže učenicima idemo drugamo, možemo se samo zapitati ima li u tom trenutku on u mislima ovog gubavca? Ide li namjerno njemu u susret? Ne znamo, ali nećemo pogriješiti ako tako i pretpostavimo.
No dobro, gubavac, dakle, vidi Isusa. Prepoznaje ga, što znači da je morao o njemu negdje čuti. Diže pogled, puls mu skače na tristo, trči, zapinje, pada Isusu do nogu i…što? Najednom, nadohvat ruke ima onoga koji ga može riješiti njegove mizerije i što čini? Što bi ti učinio da si na njegovom mjestu? Viče li sumanuto: „Očisti me! Očisti me!“? Ne. Progovara mirnim glasom: „Ako hoćeš, možeš me očistiti.“ Nije baš bilo lako ganuti Isusa vjerom, barem gledajući postotak onih koji su ozdravljali, ali ovom je pajdi to uspjelo. Jednom običnom pogodbenom rečenicom ganuo je Spasitelja.
Kako bi neki neutralni promatrač reagirao na ovu rečenicu? Naravno, tu su bili apostoli, ali oni su vjerojatno bili isuviše isprepadani i zgroženi samom gubavčevom prikazom da bi uopće bili u stanju shvatiti što se događa. Ovaj čovjek nadohvat ruke ima lijek za svoju bolest i on pita AKO HOĆEŠ!!!??? Pa je li normalan!? E, tu se krije tajna pogleda, gubavčevog pogleda za koji sam rekao da bi možda mogao biti i zanimljiviji od Isusovog. Dok gleda Isusa gubavac ne vidi (samo) lijek. Otkriti koga ili što gubavac vidi moglo bi nam, draga braćo, biti spasonosno.
Klečeći pred presvetim što činim? Isuse, daj mi ovo, daj mi to, daj mi ono… Daj mi poniznosti, strpljenja, ovoga, onoga, svega pomalo. Koga vidim dok ga gledam? I onda se pomalo već krećem žaliti - molim, molim i ništa se ne mijenja, nema plodova. Ili kako mi to kažemo: suha mi molitva. Pa ako to potraje malo duže, počinjem se pitati ima li smisla moliti. Međutim, što ja to vidim dok ga gledam i što tražim dok ga molim? Sebe ili njega?
Gledam onoga koji jest sve, koji je sama ljubav, koji može sve, koji je ispunjenje nemira moga srca i onaj koji životu daje smisao, a vidim samo ono gdje on MENE može poboljšati. Idem Bogu reći što mi treba, jer možda on to još ne zna pa ga trebam informirati. Promašaj!
Koga vidim dok ga gledam? Kakva je moja slika onoga radi kojega sam sve ostavio, ili barem želim ostaviti. Je li kriva, iskrivljena mojim sebičnim interesima? Pa opet, može li uopće moja slika o tebi biti ispravna dok sam ovdje? I sam Mojsije, koji je govorio s tobom kao što čovjek govori s prijateljem, mogao te je vidjeti tek s leđa.
Koga gubavac vidi dok te gleda? Ovaj čovjek pristupa s tolikom vjerom kakvu su mnogi sveci imali tek pred kraj života. Vidi upravo tebe i ništa više. Vidi tebe i ti si mu dovoljan. Ako hoćeš možeš me očistiti! To što je ozdravio, za njega je bila samo usputna stvar. Znao je da možeš, znao je da hoćeš, ali nije se time zamarao. Previše je bio sretan da te ima pokraj sebe da se nije imao vremena zamarati mišlju na sebe. Već si mu bio ispunio sve želje čim si ga pogledao. O, uzvišene li vjere koja ne traži nikoga i ništa doli tebe sama.
Ulazim u kapelicu, klečim i, najednom, čujem:
- Sine moj, što tražiš, što vidiš dok me gledaš?
- Tražim poniznosti, strpljenja, rast u svim krepostima.
- Pogledaj dublje, je li to sve što ti mogu dati?
- Radost, mir, smisao, znam da si ti jedini izvor svega toga.
- Jesam, ali pogledaj još dublje, ovaj put ne traži ništa za sebe. Dođi k meni radi mene, a ne radi sebe.
- Vidim tebe, Gospode moj, vidim tebe i dosta mi je. Ništa ne želim, ništa ne tražim, jer ti si tu. Ništa mi ne treba, ako hoćeš možeš me očistiti, ali već imam sve što mogu zamisliti. Tebe. I šutim jer riječi te ne mogu opisati. I prestajem misliti jer te ni misli ne mogu dohvatiti. I ne želim darove, jer dar već imam. Tebe.
Brate, koga vidiš dok ga gledaš?
