Kako pomiriti ubijenog i poniženog Mesiju s uskrsnućem, i odakle sad vijesti o njegovu ukazanju ženama, dvojici učenika?
Učenici, ''u strahu od Židova''(Iv 20, 19), pod dojmom minulih događaja, vjerojatno uplašeni, obeshrabreni, s tisuću pitanja, zajedno, u kući zatvoreni, a dolazi im Isus donoseći mir (20, 19). Možda je najnevjerojatnije to što se pojavljuje!? Prije tjedan dana ubijen čovjek ne može hodati, ne može biti živ, kako će ući kad ''vrata bijahu zatvorena'', kako se iznenada pojaviti?! To su pitanja Tome Blizanca koji nije bio u to vrijeme s učenicima (20, 24), a na njihove tvrdnje da bijaše on, Toma odbija i pomisao da je Učitelj. I ostalim je učenicima bila neshvatljiva Kristova božanska strana, iako im je mnogo puta o istoj govorio. Oni u njemu jesu vidjeli Mesiju, ali sama pomisao na njega kao Boga zacijelo nije bila u skladu s uvriježenim pojmom o Bogu kod Židova. Nije bilo moguće da od njega dođe Sin. Mesija ja dakle bio od Boga poslan, ali nikako njemu jednak. On je trebao pomoći Izraelu na svjetskoj pozornici i donijeti narodu boljitak, ali činiti Božja djela – nikako! Stoga je Tomina reakcija razumljiva. Toma je zapravo tipični racionalist, koji stvari ne uzima zdravo za gotovo, bez razmišljanja, niti ih je slijepo prihvaćao. On, naprotiv, mora vidjeti i opipati Učiteljeve rane, i onda vjerovati (20, 25). Iznenađuje Tomina tvrdokornost?! No, možda ona nije ni toliko loša, ako ju promotrimo kao put dozrijevanja vjere. Loše je ako sumnja bude prevladavajući i temeljni stav vjernika kršćanina. Obdaren vjerom kao klicom koja se ima hraniti molitvom i životom dostojnim vjernika, a isti vjernik treba već sada (o)kušati predokus Božanskih stvarnosti i života onkraj. Tada Tomino priznanje Učitelja ''Gospodinom i Bogom'' (20, 28) može i treba postati i naše temeljno usmjerenje i životno opredjeljenje. Kršćani su pozvani hodeći u novosti života (Rim 6, 4) i radosti uskrsnuća svjedočiti Krista Uskrsloga, pa i u vrijeme krize vlastite vjere. Kriza je, nesumnjivo, oruđe u Gospodnjoj ruci, kojim intenzivira i osvježava dar vjere koji nam je dao. Ona rađa još većom postojanošću i djelotvornošću iste vjere. Ima li izvrsnijeg primjera od Tome, koji od čovjeka sumnjičave i kušane vjere postaje glasnik prokušane Božje milosti i donositelj nove, osnažene vjere, kojoj je ključ sam uskrsli Krist u čije rane s križa - biljege spasenja - on polaže svoje pouzdanje, život i vjeru. Krist kojem tako vjerujemo neće nas iznevjeriti.
