Članci autora: fra Franjo Brbor

Uskrs nam može proći kao i svaki drugi dan ako Krista ne tražimo niti ga susretnemo.

Ako postoji nešto što nam je teško prihvatiti na samima sebi, to su definitivno naše mane. Te mane nam, prije svega, stvaraju opterećenje i često su predmet našeg razočaranja. Međutim, možda bismo trebali pokušati vlastite mane gledati na drugačiji način. Možda će baš neka naša mana nekome biti poticaj za promjenu ili će upravo nama biti poticaj da promijenimo vlastiti život

Crkva treba hrabre i odvažne ljude, prije svega pastire koji se ne boje izreći istinu i ostaviti život zbog istine. Jer tko živi i bori se za istinu, u istini ostaje.

Evanđelje nam daje primjer sv. Josipa čiji se život na trenutke činio srušenim. Njegova zaručnica je trudna, a dijete nije njegovo.

Kao kršćani bismo sebi trebali postaviti pitanje: "Jesam li ja bio primjer i poticaj drugom čovjeku da nasljeduje Krista ili su ga, pak, moje riječi i moja djela udaljili od Krista?"

Ne postoji čovjek koji ne pada. Postoje samo oni koji ne žele ustati, a pad ti je poticaj da uradiš bolje, da uradiš više i da daš sve od sebe. Zato tvoji padovi trebaju postati tvoji blagoslovi, jer ćeš zbog njih činiti više.

Svaka ovca je potrebna pastira, jer ako nema pastira ona se gubi. Isto tako, ako se dogodi da ovca pobjegne od pastira, biva izložena raznim pogibeljima. Pastir je hrani i brine se za nju.