Članci autora: fra Franjo Brbor

Katkad stvarno nije problem ni u okolini koja te okružuje, niti u prijateljima, nego prije svega treba vremena da se posvađam sa samim sobom...

U duhovnom životu čekanje bi značilo dopustiti Bogu da čini, dopustiti njemu da djeluje po svojoj volji.

Bog voli zakomplicirati stvari ili su one jednostavno takve u našoj glavi. I upravo kada pomisliš: „Evo izvukoh se iz problema“, Bog kao da ti je pružio još dva teža.

Kako to da Krist umjesto nekog slavnog i uzbudljivog dolaska bira ovaj bijedni? No Bog je tamo gdje ga najmanje očekuješ.

"Lako je tebi pratre Boga živit". Moglo bi se reći kako je jedan od razloga zašto danas ima malo autentičnih kršćana taj što sve manje kršćana uopće vjeruje da je u današnjim okolnostima moguće živjeti kršćanskim životom.

Je li došao taj dan kada ću nazvati ili sresti tu osobu koju dugo nisam htio vidjeti? Jel' vrime da učinim taj korak naprijed? Ili što ako se cijelo vrijeme samo nismo dobro razumjeli?

Gdje mi je bila strpljivost? Jesam li tijekom rasprave s bratom ispalio sve one metke koje imam? Da sam pokušao na bolji način, možda bi i uspjelo...

Vjerojatno smo svi mi svjesni kako u našem narodu više od pola onih koji se smatraju katolicima psuju ime onoga u koga "vjeruju" i onoga kojega bi trebali ljubiti. Kako je to uopće moguće? Vjeruješ u Boga, a istog tog Boga psuješ?

Nekako mi se čini da, koliko god tražim smisao i koliko god se trudio, ponekad stvarno ne ide. Zapravo, nekada i krene, ali većinom kada treba nešto baš potegnuti, tada sve stane. Tad sam kao izgubljen, kao bez glave, a očekivao sam da mogu dati ono za što sam se trudio.