Članci autora: fra Andrija Majić

Ove jeseni, netom nakon njihova dolaska u Jeruzalem, dvojica naše braće - fra Leon i fra Andrija - imali su duhovne vježbe na Gori Tabor, a voditelj istih bio je fra Ante Vučković

Liturgija današnjega dana donosi dva evanđeoska izvještaja. Prvi izvještaj jest upravo ovaj o Isusovom mesijanskom ulasku u Jeruzalem. Drugi je izvještaj muke Gospodnje. Budući da smo u tjednu kada se veliki broj vjernika ispovijeda, namjera mi je da ovo razmatranje bude i svojevrsni ispit svijesti.

Lako je uočiti da je ovakav Isusov nastup bio teško prihvatljiv njegovim suvremenim Židovima. Isus ovdje ne nastupa kao zakonoznanac, kao pismoznanac, kao netko tko tumači i nastoji posadašnjiti napisano. On je onaj koji piše.

U samoj svojoj biti Isus jest - s nama Bog. On je se ne udaljuje od nas. Koliko god mi bili grešni, koliko god se ponekada gadili sami sebi on od nas takvih ne bježi.

Franjin pogled nije skučen. Iako je svoje tijelo, kako ga je on nazivao brat Magarac, često postom morio, svjestan je da je ljudsko tijelo krhko.

Stoga, tražimo promjenu, čeznimo za suprotnostima onoga negativnoga u nama, imajmo, poput Zakeja, želju vidjeti Isusa koji nas već jako dobro poznaje i koji je došao potražiti i spasiti nas.

Preuzevši teret prvih kršćana – onih koji rekoše da su εκκλησία, zbor svetih te svakodnevno izgovarajući ovu Isusovu pluralnu molitvu žrtvujmo svu svoju sebičnost darivajmo jedni druge svakim dobrom. Poput Oca.

bismo mogli izići kao pobjednici. Kada bismo se svojim silama borili, vlastita bi nas snaga izdala. Kada bismo Gospodinu prepustili da vodi naše živote po Njegovom svetom naumu, onda bismo zasigurno osjetili što je to pobjeda i koliku radost donosi nama i svima oko nas.

Ovaj evanđeoski ulomak kojega Crkva pred nas stavlja na četvrtu vazmenu nedjelju, zvanu i »Nedjelja Dobroga Pastira« poprilično je kratak. Svega četiri retka. U prva dva retka Isus govori o poslušnosti i nagradi onih koji idu za njim te da će ih ljubomorno čuvati i braniti. Potom u trećem retku ovoga ulomka svjedoči o Očevoj veličini te također o ljubomornom čuvanju. Na koncu, Isus zaključuje: »Ja i Otac jedno smo«