Članci autora: fra Andrija Majić

Kristovo tijelo nisu drugi razlomili, to je učinio on sam. On svoje tijelo lomi, razlama i daje ga nama, daje ga za nas. On se sam predaje, prelama se i svoju slobodu daje za nas...

U uskrsnom vremenu novozavjetna čitanja često donose apostolska svjedočanstva o uskrslom Kristu čije tijelo nije vidjelo truleži (lat. corruptio). Što nam ovo govori o nama svima poznatom fenomenu u društvu - korupciji - i našem odnosu prema njoj?

Iza grobne stijene događa se velika obnova. Dok Kristova zajednica ima osjećaj odbačenosti i ljudskoga nasilja ono izranjeno, izrugano, mrtvo tijelo zadobiva neku potpuno novu i konačnu dimenziju. Iza titlova ispisanih na teškom kamenu koji pokriva Boga dok se odmara iz beživotnoga tijela koji na sebi ima znakove svega onoga ružnoga što društvo može proizvesti: bol, usamljenost, odbačenost, tugu, nerazumijevanje… oblikuje se u nešto potpuno novo.

Drugi i drugačiji - pogani - za Izabrani narod bili su "zvijeri". No, Gospodin "bijaše sa zvijerima"...

Sutra se spominjemo šezdeset šestorice naše pobijene braće. Fra Andrija piše o njima i o njihovu franjevačkom plesu koji se mnogima nije svidio te ih je odveo u smrt...

U periodu smo ispitnih rokova na fakultetima. Evanđelje je Živa Riječ te nam ono, upravo u ovo vrijeme, govori nešto o studiranju, o studentima, o Isusu kao studentu...

Budimo poput nevine djece čiji spomen danas slavimo – slični Bogu, onomu koji doista ima vlast – Betlehemskom Djetetu...

Doista mi se čini da sam se pretvorio u "espresso". Stvari činim ekspresno, kao da mi je glavni cilj postao obaviti sve u što kraćem roku... Ali, Bog, on kao da nikada nije čuo za "espresso"...

Nasljedujmo jedinoga našega vođu, davatelja Novoga Zakona ponizno služeći braći kako bismo bili uzvišeni, kako bismo ušli u novost života.