Težiti upoznati duh božanskoga slova kako bismo Boga više ljubili i postali njemu sličniji istinski je cilj ove opomene jer Bog koji nam se u punini objavio u Isusu Kristu...
Božja ljubav ima snagu mijenjati me iz korijena. Ona je kadra zavist u meni pretvoriti u kreativnu energiju kojom ću uljepšavati svoj život i život ljudi oko sebe.
U ovom segmentu našega duhovnoga života posebno smo pozivani na budnost, jer postoji velika opasnost da zanemarimo duhovni pogled, da nam sveta misa postane običaj i tako prezremo taj neizrecivo...
Jer u bit ljubavi ulazi to da se ona ničim ne da zaslužiti. Zaslužena ljubav nije ljubav, već laž i ruglo ljubavi. Bog nas voli ne zato što smo dobri...
Poslušnost je ispravna samo onda kada je u skladu s Božjom voljom, samo onda kada je cilj vršiti volju Očevu.
Ova nas Opomena može naučiti velikim i važnim stvarima. Da s jednakom zauzetošću radimo sve ono što se od nas traži. Svatko je jednako bitan. I onaj najmanji.
Poziv, kao trag Božjeg pohoda, nam ne daje odgovor na pitanje što sam, nego tko sam. Poziv me određuje. Poziv kao takav poznat je u cjelovitosti samo pozvanome i Onomu...
Središnja svetkovina naše vjere, Uskrs za svetoga Franju znak je životne radosti zbog koje se spremno odriče ovozemnih spona i potpuno prianja uz Gospodina koji svemu stvorenju dariva novi život.
Sveti Franjo primjećuje da Bogu posvećena osoba ne može razabrati svoju strpljivost dok mu je sve po volji. Naša strpljivost prije svega se ogleda i mjeri u teškoćama i patnjama...