Naš brat fra Metod je u 33. godini života kao naš Gospodin Isus prošao križni put i susreo se licem u lice s mučiteljima. Poveden u smrt i bačen u jamu dao je svima nama izvrsno svjedočanstvo vjere. Bio je revan službenik svoje Crkve i Provincije, a na kraju kao krunu zadobio priliku umrijeti sličan svome Gospodinu Isusu, izranjen, iscrpljen, posve slomljen, ali snažna duha i s vjerom u uskrsnuće.
To je kraljevstvo ljubavi, ali ne jeftine ljubavi, nego razapete, krvareće i umiruće ljubavi, upravo vrele ljubavi u kojoj sve ljudsko izgara da bi bilo jedno s Bogom.
Ali kad bi Marin pogledao svoj vjerski život – možda bi se zastidio.
A vjetar kroz granje poruku dovodi: Hrvati, ne zaboravite Vukovar!
U subotu, 15. studenoga 2025., u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru, tijekom svečanoga misnog slavlja koje je započelo u 11 sati, trojica kandidata primila su sveti red đakonata.
To je Isusov odgovor na židovsko divljenje Hramu, za nešto što su ovi mislili da je nešto najsvetije. To je Isusov odgovor i opomena i nama kada sami sebe zateknemo govoriti od svemu dobrom i lijepom što imamo, a hvala Bogu, danas imamo. Upravo tada, kada se opustimo, padamo.
Kao najmlađi među braćom, fra Ludovik se s nepunih dvadeset godina potpuno suobličio svome Spasitelju. Tako mlad je iščeznuo i prešao u nebo u društvu svoje braće, ostavivši za sobom svjedočanstvo vjere. Predano je koračao za svojim Gospodinom ne posustajući ni pred smrću. Smrt je čini se progutala sve ono što je bio njegov život.
Bazilika svetog Ivana na Lateranu kao prva bazilika u gradu postaje sasvim logično i katedrala biskupa Crkve u Rimu, u onom Rimu čijim kršćanima piše sv. Ignacije Antiohijski da su Crkva koja svemu bratstvu (ostalih Crkava) predsjeda u ljubavi.