Cijeli svoj život služio je vjerno i marljivo Bogu i hercegovačkom narodu kao kateheta, župni vikar i župnik. U svakom trenutku bio je spreman poći tamo gdje ga provincija treba i gdje ga provincijal šalje. To je pokazao svojim životom tako što je bio poslušan bez prigovora.
Porcijunkula je kolijevka franjevačkog reda, u njoj je rođen i utemeljen red manje braće. Ona je mjesto okupljanja i poslanja prve braće. U njoj je Franjo slušao evanđelje koje ga je potaknulo na radikalno življenje i navještanje evanđelja. U njoj su održani prvi franjevački kapituli. Ona je posljednja etapa Franjinog života, mjesto njegova preminuća.
Kada su mu roditelji kroz suze objasnili o čemu je riječ, u želji da utješi uplakanu majku, Pedro ju je podsjetio na jednu rečenicu koju mu je ona često govorila: „Isus daje križ svojim prijateljima.“ U bolesti je Pedro vidio priliku da se još više približi Isusu i zagrli križ. Kemoterapije su ga vrlo iscrpile, a on je svoje trpljenje prikazivao najviše za tadašnjeg papu Franju, s kojim se osobno susreo, i za cijelu Crkvu.
Strah je prisutan u čovjeku, ali nema i ne može imati posljednju riječ. Sliku toga daje upravo današnje evanđelje u kojem se početni strah pretvorio u hrabrost i povjerenje.
Najveći dio svoga života, točnije trideset i pet godina, fra Bonifacije je proveo služeći na Brijegu. Poznavao je svakog župljanina, a nije bilo čovjeka koji nije znao za fra Bonifacija. Krasila ga je velika dobrota srca i razumijevanje prema potrebnima, a posebno prema đacima koji su mu bili povjereni u konviktu.
Slijedeći Krista, utrku završili i u vječni dom sretni prispjeli. Redove osnivali, bližnjeg ljubili, mučenički umirali, kreposno živjeli, padali i ustajali, molitvu ne zanemarivali, evanđelje širili, Kristu vjerni ostali – to su oni koje danas slavimo.
Svatko sa svojom nakanom i potrebom očituje svoje molbe Mariji tražeći njezin zagovor. A ona, kao prava Majka nikoga ne ostavlja, strpljivo sve sluša i kod Isusa se moli za nas. Njezine glavne poruke čovječanstvu kroz povijest, a i dan danas su pozivi na obraćenje i molitvu.
Kolbe je s molitvom na usnama umro od primanja injekcije dan uoči svetkovine Uznesenja Bezgrešne 14. kolovoza 1941., a tijelo mu je spaljeno dan nakon, na samu svetkovinu. Svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 1982. koji ga je nazvao mučenikom ljubavi.
Okružen takvim ljudima, Isus izostavlja bilo što reći; pogriješit će što god kaže, a oni će to iskoristiti protiv njega, jer im cilj nije Zakon niti žena, nego njegov pogrešan odgovor.
