Kada čujem riječi koje je Isus rekao Mateju: "Pođi za mnom", pitam se kako ja reagiram na taj poziv kada ga Bog upućuje meni. Kako reagiram kada se susretnem s Njegovim pogledom? Imam li vremena susresti se s Njim ili sam dopustio da me ovozemaljske stvari toliko zaokupe da zaboravljam ono bitno – kraljevstvo nebesko? Mijenja li me Gospodinov pogled? Preobražava li me?
Fra Ivo se isticao kao vrlo pobožan franjevac i istinski manji brat. Iako je djelovao u siromašnim župama i živio skromno i ponizno, ono što bi mu narod donosio nesebično je dijelio s drugima.
Nažalost, danas se slika Boga pretvorila u sliku Boga kao džuboksa – Boga od kojega nešto tražim, izmolit ću nekoliko molitava i On me mora uslišiti, što je potpuno pogrešna slika.
Doći će dan kada će završiti naše hodočašće zemljom. Ostavit ćemo sve: dom, grad, državu, auto, novac i svu materijalnu sigurnost. Pred Boga ćemo doći samo s onim što nam je u srcu.
Svi se sjećamo kako smo se kao djeca penjali na drvo, želeći doći što bliže vrhu – jer su tamo najzreliji i najslađi plodovi.
Gospodin ne gleda na našu grešnost, on nas sve jednako ljubi. Na nama je da odlučimo za što ćemo se opredijeliti. Gospodin ne traži savršene – on usavršava nesavršene.
Danas smo svjedoci mnogih obraćenja (ili preobraženja?), ali nažalost mnogi često ostaju na gori (za govornicama) i nikako da siđu u nizine i svjedoče djelima u tišini svoga srca što su vidjeli na gori.
