Stoljećima su se fratri na ozemlju koje je okupirala osmanska carevina brinuli ne samo za duhovni život svoga kršćanskoga puka, nego i za svaki drugi oblik života. Jedna od fratarskih briga bila je i školovanje neuka kršćanskoga puka. Sredinom 19. stoljeća hercegovački su se fratri odvojili od majke provincije Bosne Srebrene i osnovali vlastitu kustodiju s ciljem bolje pastorizacije hercegovačkog kraja. Oni su nastavili taj višestoljetni posao opismenjavanja. U skupinu osnovne literature za rad spadala je i Kratka računica uredjena za malu djecu Školah Hercegovačkih.
Stoljećima su se fratri na ozemlju koje je okupirala osmanska carevina brinuli ne samo za duhovni život svoga kršćanskoga puka, nego i za svaki drugi oblik života. Jedna od fratarskih briga bila je i školovanje neuka kršćanskoga puka. Kroz cijelo vrijeme osmanske okupacije fratri su na razne načine okupljali i podučavali kršćanski puk osnovama pisanja i čitanja. Okupljali su ih oko samostana (u Bosni), u šumama, na njivama, gdje god su imali priliku. Znanje bi im se većinom prenosilo usmeno jer siromašni kršćanski puk nije imao gdje zapisivati sve što bi ga fratar podučavao.
Poneki bogatiji kršćanin mogao si je priuštiti poneku knjigu, npr. Nauk krstjanski fra Matije Divkovića i na taj način sam usvajati neko znanje neovisno o fratarskim usmenim podukama. Tim pretežno usmenim putem znanje se prenosilo sve do sredine 19. stoljeća kada se počinje popularizirati tisak. Tiskaju se prve novine, knjige, molitvenici, kalendari… Što god se moglo tiskati, tiskalo se. Unatoč tom pomaku siromašni kršćanski seljak nije si mogao priuštiti te tiskovine, a ako bi i mogao nije imao vremena za čitanje jer je čitave dane provodio radeći u polju.
Sredinom 19. stoljeća hercegovački su se fratri odvojili od majke provincije Bosne Srebrene i osnovali vlastitu kustodiju s ciljem bolje pastorizacije hercegovačkog kraja. Oni su nastavili taj višestoljetni posao opismenjavanja. Posao su unaprijedili, bolje reći dali mu kontinuitet tako što su najtalentiranijeg seljaka ili dječaka ovlašćivali da podučava druge kada njih nema. Tu instituciju seljačkih učitelja fratri su mogli ustanoviti jer su ih uspjeli opremiti osnovnom literaturom za rad. U skupinu osnovne literature za rad spadala je i Kratka računica uredjena za malu djecu Školah Hercegovačkih.
Kratku računicu napisao je jedan od hercegovačkih franjevačkih velikana, fra Nikola Šimović. Tiskana je 1876. godine u Mostaru u tiskari koju su nekoliko godina prije osnovali franjevci. Knjižica je maloga formata i ima ukupno 21 stranicu teksta. Služila je kao udžbenik iz matematike s četiri osnovne računske operacije: zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje ili kako piše u Kratkoj računici, ''1. Skupljanje: 2. Odnimanje ili Oduzimanje. 3. Umnožanje. 4. Razdiljenje.'' Ove četiri operacije objašnjene su sve skupa na sedam načina. Svaka od navedenih računskih operacija započinje s tablicom u kojoj su prikazane te operacije na brojevima od 1 do 9, npr. ''1 i 1 jesu 2'', ''1 od 2 ostaje 1'', ''2 put 2 jesu 4'' i ''2 u 6 ide 3 puta''. Knjižica je pisana onodobnim hrvatskim jezikom. Mnoge riječi (već smo naveli primjer imena računskih operacija) danas su nam nerazumljive. Srećom, razumijemo računske operacije pa se možemo nekako snaći u čitanju toga teksta. Tako ćemo danas reći da se množenje sastoji od faktora ili čimbenika koje množimo te umnoška ili produkta.
U 19. stoljeću objašnjenje množenja napisano je kroz pitanja i odgovore (što se i danas radi), a izgledalo je ovako: ''Što je umnoženje? Jest činjenje većega broja od manjega. Koliko je brojeva kod umnoženja, i kako se zovu. Jesu tri: Umnožajući, Umnožitelj, Proizvod. Prvi drugim raste, a treći je dobitak. Prvi je bliži najgornji, drugi srednji, a treći najdonji. Kako se kuša množenje? Namjesti se nagnut križ ter kupeć uzmnožajućeg i devetke odbacujući devetke i pritek se biliži na dnu križa; zatim posljednim pritekom uzmnoža se prvi i odbace se devetci, pritek pako biliži se sdesne strane križa, a najpotlje skupi se proizvod i devetci se odbacuju, pritek se biliži slieve strane križa, i ako desna lievoj odgovori, tada je uzmnožanje dobro učinjeno.'' Pretpostavljam da su vam se kao i meni nad glavom pojavili bezbrojni upitnici čitajući ovo. Na fotografiji ćete moći vidjeti primjer ove teoretski vrlo zamršene operacije. Ostali računske operacije objašnjene su na danas jednako nerazumljiv način. No, ondašnji ih je čovjek razumio i usvajao.
Ovaj skromno obrazovani čovjek iz 19. stoljeća trebao bi nam biti primjer i poticaj kako nam je znanje važno u životu. On te stvari nije učio iz nekoga hira, nego iz potrebe snalaženja u svakodnevnom životu. Proizvode koje je prodavao ili kupovao trebao je znati matematički prikazati: odrediti im količinu, težinu, cijenu, a te stvari nije mogao znati bez poznavanja osnova matematike. S druge strane, fratri su podučavanjem naroda u svakakvim vrstama znanja (a ne samo matematici) gradili temelje nekom ozbiljnijem društvu koje će znati živjeti. Izdizali su taj narod iznad magle u kojoj se nalazilo tadašnje društvo.
Nama je danas stjecanje znanja olakšano. Imamo razvijenu tehnologiju koja pomalo počinje vladati nama. Možemo se i trebamo ugledati na stare koji su koristili ono što im treba i što imaju, ali nisu od sredstva činili cilj. Mi se danas moramo izdizati iz, ne više toliko intelektualne, koliko moralne i magle besmisla u kojoj se nalaze današnje društvo. To ćemo postići ako budemo radili isto što i naši stari, a to je da sklopimo ruke i molimo Svevišnjega da otjera od nas te magle besmisla.
