Ove se godine obilježava sto godina od smrti velikog fra Didaka Buntića. O njemu je napisano više knjiga i posvećeno mu je nekoliko znanstvenih simpozija. Ostavio je neizbrisiv trag u hercegovačkoj povijesti, i to na socijalnom, ekonomskom, obrazovnom, političkom i redovničkom području.
Ove se godine obilježava sto godina od smrti velikog fra Didaka Buntića. O njemu je napisano više knjiga i posvećeno mu je nekoliko znanstvenih simpozija. Ostavio je neizbrisiv trag u hercegovačkoj povijesti, i to na socijalnom, ekonomskom, obrazovnom, političkom i redovničkom području. Napisati njegov životopis bilo bi zahtjevno, jer teško je sročiti njegov život u nekoliko stranica teksta, a opet bilo bi nepravedno ne napisati nešto o njemu za naš portal. Stoga smo odlučili izdvojiti jednu zanimljivu anegdotu iz njegova života. Zapisao ju je fra Svetozar Petric, a odvila se u Austriji tijekom njihova putovanja u Francusku, gdje je fra Svetozar trebao započeti svoj studij. Kao uvod napomenuo bih kako je fra Didak vodio nekoliko hercegovačkih bogoslova na razna teološka učilišta u Europi, gdje su oni trebali započeti teološke studije. Tako fra Svetozar piše:
…U samostanu su nas primili austrijski franjevci, što su bolje mogli. Nakon večere i molitve u crkvi polazili smo spavati. Pred spavanje fra Didak je htio, da se još jedanput uvjeri, jesmo li svi zdravi i raspoloženi, da kome što ne fali. 'Ždralovići moji, rekao je, je li sve zdravo i brkato?' 'Zdravo jesmo, ali za brkove ne jamčimo!' odgovorili smo, smijući se. Dvojica su naime u Jesenicama obrijali i brkove stideći se, da kao franjevci idu s brkovima u kulturni Zapad. – 'Ah, nesreće jedne, šta ste uradili? ružio ih je fra Didak. Gle, kao da su prošli ispod duge! Brkovi su vam jedini amanet, što ga nosite u svijet! Po tome će vas poznati, da ste porod vuka i hajduka! Brkovi su spomen naše teške historije. Oni pričaju o vremenima, kad su se hercegovački i bosanski franjevci morali kriti u narodno odijelo, i nositi ne samo brkove nego i perčin, da ih ne bi Turci prepoznali. Stoga mi ih nemojte brijati, nego ih ponosno zafrčite…!
Danas brkovi nisu amanet hercegovačkih bogoslova, novo je vrijeme donijelo i nove prepoznatljive elemente hercegovačkih bogoslova. Ti se elementi više ne očituju na vanjskom, nego na unutarnjem izgledu, onom kojeg su dobili u amanet upravo od fra Didaka. Koji su to elementi koje im je fra Didak ostavio u amanet, a koje bi oni trebali nasljedovati? Mnogo ih je, a ovdje ćemo izdvojiti one po kojima je fra Didak bio najpoznatiji: čovjekoljublje, rodoljublje, upornost, marljivost, a napose ljubav prema Svemogućem Bogu. Stoga te molimo, fra Didače, izmoli nam kod Gospodina snagu da čvrsto hodimo u ovim nesigurnim vremenima jednako hrabro kao što si i ti svojevremeno hodio, uzdajući se da će Gospodin biti uz nas kada se cijeli svijet okrene protiv nas.
Mir vam i dobro.
Literatura: Svetozar Petric, ''S fra Didakom Buntićem od Mostara do Lila'', u: Stopama otaca; Almanah hercegovačke franjev. omladine, 1 (1939.) 5, str. 67-75.
