Naš brat fra Metod je u 33. godini života kao naš Gospodin Isus prošao križni put i susreo se licem u lice s mučiteljima. Poveden u smrt i bačen u jamu dao je svima nama izvrsno svjedočanstvo vjere. Bio je revan službenik svoje Crkve i Provincije, a na kraju kao krunu zadobio priliku umrijeti sličan svome Gospodinu Isusu, izranjen, iscrpljen, posve slomljen, ali snažna duha i s vjerom u uskrsnuće.
Lipanj. Samostan. Šuma. Lipanj simbolizira ranu fazu najvedrijeg doba godine – ljeta. Kroz jesen, zimu i proljeće odvija se zanimljiv preobražaj prirode, a svoj vrhunac postiže ljeti. Kao priroda u najboljem cvatu i na najboljem svjetlu, čovjek u ljeto postaje pozitivan i vidljiv na posebno lijep način. Samostan redovniku simbolizira njegove početke, mjesto gdje je odgojen, dom, utočište, bratstvo, molitvu, razne lijepe i mučne trenutke. Šuma predstavlja mir, tišinu, ljepotu, služenje, zajedništvo mnogih stabala, izvor topline i građevinske konstrukcije, utočište za raznovrsni biljni i životinjski svijet. Osjećaj koji dobijemo promatrajući lipanj, samostan i šumu se u životu fra Metoda Puljića te 1945. godine posve preobrazio.
Fra Metod je rođen na današnji dan 24. studenog 1912. godine u malom selu Vašarovići koje pripada drevnoj hercegovačkoj župi Veljaci. Na krštenju je dobio ime Andrija. Kao dijete se veselo igrao na obroncima svoga sela i pomagao u kućnom radu. Školu je pohađao u obližnjem selu Grabu, nakon čega se upisuje na širokobriješku gimnaziju. Njegov školski kolega fra Častimir Majić o njemu kaže: „Po naravi je bio iskreno otvoren prema svima, posebno prema sjemeništarcima i bogoslovima. Marljivošću i upornošću je stjecao potrebna znanja, a u društvu je bio ugodan sugovornik. Volio je sport i zabavu kao dio dnevne dokolice iza napornih satova školske priprave za sljedeći dan nastave“. Godine 1931. ulazi u novicijat, oblači franjevački habit i dobiva ime fra Metod. Teologiju do treće studijske godine studira u Mostaru, gdje je u svibnju 1937. godine zaređen za svećenika.
Nakon ređenja dalje je upućen na studij u glavni grad Belgije, Bruxelles. Odgojitelj bogoslova u Bruxellesu, fra Leonidus ga je posebno pohvalio. U jednom pismu upućenom provincijalatu hercegovačke provincije govori kako su svi njime zadovoljni i kako ga svi vole, da je vrijedan i radin. Išao je u posjete svojim sunarodnjacima u gradove Liege i Cherloi, koji su radeći u industrijskim središtima proživljavali razne teškoće. Provincijal bi mu takve posjete uvijek odobrio, jer su ljudi bili potrebni utjehe i ohrabrenja. Nakon završenog studija teologije u Bruxellesu u proljeće 1939. godine vraća se u Mostar.
Po povratku u Provinciju najprije kratko djeluje kao kapelan na Humcu, zatim kratko i u Mostaru. Nakon samo dvije godine, u prvoj ratnoj 1941. godini fra Metod je imenovan župnikom u brdskoj župi Izbično kraj Širokog Brijega. Zbog dobre snalažljivosti fra Metoda je provincijal fra Leo Petrović znao poslati na posebne zadatke. Vladala je oskudica, a zbog ratnog stanja najveći je problem bila prekinuta komunikacija. Ova kriza je posebno udarila na odgojni sustav Provincije, trebalo je tolike prehraniti i obući. Provincijal je fra Metoda više puta slao po župama, a 1944. godine ga je poslao i u Zagreb kako bi se pobrinuo za razne potrepštine. Kada bi fra Metod otišao u nabavku, na njegovo bi mjesto u Izbično bio poslan fra Nevinko Mandić. U jednom pismu fra Leo iskazuje fra Metodu veliko poštovanje govoreći: „Znam što si Ti učinio za našu zajednicu. Hvala ti na spremnosti i daljnjega pomaganja, ako bi bilo moguće i potrebno. Da je nama još naših Metoda, mnogo bi se lakše promećalo“.
Zadnje fra Metodove riječi nalazimo u pismu koje je u listopadu 1944. godine šalje fra Leu iz Zagreba, obavještavajući ga da je pronašao potreban materijal. Dva tjedna je boravio kod fra Trpimira Muse u rezidenciji hercegovačkih franjevaca u Zagrebu. Ostaje zagonetno i nejasno je li se nakon toga vratio u Hercegovinu ili je kraj rata dočekao u Zagrebu. Nakon zločina koje su partizani počinili u veljači, travnju i početkom svibnja, hrvatska se vojska s mnoštvom civila povlači prema Sloveniji. Fra Metod se nalazio u tom mnoštvu. Preživio je Bleiburški pokolj i bio sudionik „križnog puta“. Zajedno s još dvadeset svećenika, bogoslova i sjemeništaraca doveden je u samostan u Krapini, koji je OZN-i služio kao zatvor. Prema svjedočenju jednog od očevidaca Frana Živičnjaka iz samostana su odvedeni u noći 4. lipnja. S njih je skinuto redovničko odijelo, povezani žicom ušli su u kamione. Prevezeni su u šumu gdje ih je već čekala iskopana jama. Ubijeni su, bačeni u jamu i zakopani. Djeca su pronašla njihove krunice, medaljice i dijelove redovničke odjeće i odnijela ih u Krapinski samostan gdje se i danas čuvaju.
U trenutcima križnog puta, zatočeništva u Krapinskom samostanu i smrtnog časa u šumi Lepa Bukva, lipanj, samostan i šuma su za fra Metoda dobili drugačije značenje. Lipanj je prestao biti lijep i ugodan, pozitivan i osvježavajući. Postao je težak, turoban, pun teških osjećaja, izmorenih i prestravljenih lica. Samostan nije više bio dom i utočište, nego mjesto zatočeništva i iščekivanja vlastite smrti. Šuma nije predstavljala mir i tišinu, nego jeku i bol, plač i jauk. Teško vrijeme, teško okruženje, teški događaji, no ipak u sebi za nas kršćane nose podsjetnik na križ Isusa Krista. Bilo bi sve to uzaludno bez Kristova Križa i njegova poziva: „Uzmi svoj križ i pođi za mnom“. Naš brat fra Metod je u 33. godini života kao naš Gospodin Isus prošao križni put i susreo se licem u lice s mučiteljima. Poveden u smrt i bačen u jamu dao je svima nama izvrsno svjedočanstvo vjere. Bio je revan službenik svoje Crkve i Provincije, a na kraju kao krunu zadobio priliku umrijeti sličan svome Gospodinu Isusu, izranjen, iscrpljen, posve slomljen, ali snažna duha i s vjerom u uskrsnuće.
Svemogući i dobri Bože, svaka generacija nosi svoju muku i teškoću. Udijeli nam milost da budemo dobri i vrijedni radnici na tvojoj njivi. Ne odustani od nas u svim našim lutanjima, te nam daj hrabrosti suobličiti se Kristu Gospodinu na svim našim križnim putevima. Amen.
Literatura
Fra Častimir MAJIĆ, U nebo zagledani, Široki Brijeg – Zagreb, 2012., 191-193.
Fra Stipan KLARIĆ, fra Metod Puljić(1912. – 1945.), u: HERCEGOVAČKA FRANJEVAČKA PROVINCIJA UZNESENJA BDM, Krvlju opečaćeni za nebo, Mostar, 2025., 869-877.
