Odlučno je vezao svoj život uz samostan i jednostavnost franjevačkog poziva. Od svojih početaka Franjevci u Hercegovini imali su krojače. U Arhivu Provincije nalazi se šest krojačkih bilježnica koje su povijesno bogatstvo.
U mnoštvu različite franjevačke braće fra Fabijan je bio onaj brat iza kojega stoji mnogo rada i malo riječi. Rodio se 14. ožujka 1890. u selu Grljevići. Roditelji su mu na krštenju dali ime Jozo. Završio je samo četiri razreda osnovne škole u Rasnu, što u ta vremena nije bila rijetkost. U Franjevački red stupa sa sedamnaest godina i uzima ime fra Fabijan. Iza sebe nije ostavio nikakva književna djela, a budući da je bio časni brat, nije mogao ostati upamćen ni kao propovjednik. U zajednici je ostao gotovo neprimijećen, bez isticanja i obavljanja visokih službi. Fra Fabijanov redovnički život bio je satkan od rada i vjernosti. Nevidljivi poslovi koje je obavljao s vjerom i ljubavlju davali su mu snagu za život i smrt koju je hrabro podnio.
Odlučno je vezao svoj život uz samostan i jednostavnost franjevačkog poziva. Od svojih početaka Franjevci u Hercegovini imali su krojače. U Arhivu Provincije nalazi se šest krojačkih bilježnica koje su povijesno bogatstvo. Fra Fabijan je u to povijesno bogatstvo također utkao svoje sposobnosti, te šio habite i ostale potrebne stvari. Prvo je kao krojač služio u mostarskom samostanu. Nakon deset godina zbog bolesti je premješten na Široki Brijeg, gdje je proveo 28 godina svog redovničkog života. Na Brijegu je vršio službe krojača, sakristana i vrtlara. U tajne krojačkog zanata postupno je uveo fra Bonu Andačića kao svoga nasljednika.
Suvremenici o fra Fabijanu svjedoče da je bio priprost i pobožan. Revno je obavljao svoje službe. Iznimno je poštovao braću koja su bili svećenici, te je kako kažu prema njima bio i previše obziran.
Dana 6. veljače 1945., kad su braća osjetila da bi ih moglo zadesiti veliko zlo, sklonili su se, njih osam sa sjemeništarcima i pukom, u mlinicu na rijeci Lištici. Tamo su, kao i Gospodin u Getsemaniju, u strahu čekali i prolazili kroz agoniju. Možemo samo zamišljati kako su po uzoru na Gospodina molili: Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti. No, nakon što su 8. veljače dvanaestorica braće na Brijegu podnijela mučeničku smrt, fra Fabijan se s ostalima vratio u samostan. Odmah su bili uhvaćeni i odvedeni u sigurnu smrt.
Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz svih nevolja.
Smiri oluju u tih povjetarac,
valovi morski umukoše.
Obradovaše se tišini,
u željenu luku on ih povede.
Oluju straha otkloni Onaj u čiji su zagrljaj odvedeni, a agonija boli koju su trpjeli pretvorila se u tišinu koja nastaje kada Bog govori. Kroz smrt, Bog ih je istrgao iz nevolja u kojima su bili, luku za kojom su čeznuli sada nastaniše.
Fra Fabijan je ostao zapamćen kao fratar skromna života, koji je u tišini služio Bogu i braći. Bez velikih riječi, ali s ustrajnošću koja svjedoči njegov život je ostao 'skriven s Kristom u Bogu' koji će ga u posljednji dan uskrisiti. Tek tada ćemo vidjeti tko je bio fra Fabijan i kako je njegovo skrovito djelovanje utjecalo i na naše živote.
Gospodine, dok si bio na Zemlji, odlučio si velik dio svoga života provesti u skrovitosti obavljajući male i nevidljive poslove uz Josipa i Mariju, te tako ispuniti volju Očevu. Potaknut tvojim Duhom fra Fabijan je odučio nasljedovati Te u tom skrovitom djelu, služeći braći s kojima je bio okružen. Pomozi i nama da u svojim obiteljima služimo jedni drugima, da tako u skrovitosti zavrijedimo biti povedeni u luku koju željno čekamo. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu. Amen.
Literatura:
Fra Ante MARIĆ, Fra Fabijan Kordić (1890.-1945.), u: HERCEGOVAČKA FRANJEVAČKA PROVINCIJA UZNESENJA BDM, Krvlju opečaćeni za nebo, Mostar, 2025., 355-361.
Fra Častimir MAJIĆ, U nebo zagledani, Široki Brijeg – Zagreb, 2012., 79–81.
