Evanđelje koje danas Crkva stavlja pred nas više je nego dovoljno. Ono je propovijed samim tim što se pročitalo. Nadodati mu još vlastite misli, kao da samo zamračuje ono što tako jasno svijetli.
Ne moli se da te drugi vide! Moli se u tajnosti! Ne posti da te drugi vide! Posti u tajnosti!
Teško da ima nešto slično ovome evanđelju, što bi nas tako brzo odvelo dalje u duhovnom životu. Ono je odskočna daska onomu koji ima želju da od početnika prijeđe u napredne. Ima moć ugušiti one misli koje je imao onaj farizej kad se Bogu zahvaljivao što je bolji od carinika. Jer kada dođe ohola misao sjetit ćeš se da drugi ne znaju sve dobro koje si radio u skrovitosti. Isto tako, ti ne znaš za sve dobro što ga je uradio tvoj bližnji (protiv koga ti imaš zle misli u svome srcu). A svaka pomisao da si bolji od drugoga je zla i dolazi od zloga. Sveti Bazilije Veliki u svojim homilijama kaže:
„Ako vidiš svog bližnjega kako čini grijeh, pazi da se ne zadržavaš isključivo na njegovom grijehu, već razmisli o mnogim stvarima koje je učinio i koje nastavlja činiti ispravno. Mnogo puta, ispitujući cjelinu, a ne uzimajući u obzir samo dijelove, otkrit ćeš da je bolji od tebe.“
Tako da, svjesno skrivanje dobra koje činiš služi tomu da tvoje srce zavoli bližnjega zbog sveg dobra koje on skrovito čini. Ne busaj se u prsa, nego se zahvaljuj Bogu što si mu poslužio kao instrument po kojem On čini dobro. I znaj, kad bi se sva dobra djela tvoga bližnjega iznijela na vidjelo da bi ih bilo više nego tvojih.
Opet na drugom mjestu Krist govori kako se ne može sakriti grad koji je na gori, niti se svjetiljka užiže da bi se stavila pod posudu. Između toga da mi svoje dobro 'krijemo' i toga da Bog to dobro iznosi van kada hoće, kome hoće i koliko hoće, živi prava poniznost. I u tom se trenju njena vatra održava. Jer kad nikako ne bismo ni na koji način skrivali svoje dobro, vatra poniznosti bi se ugasila. A kada bi mi i Bogu branili da s tim dobrom (koje i jest njegovo) radi što želi, onda bi se ta vatra pretvorila u plamen oholosti pod krinkom lažne poniznosti.
Bog uvijek djeluje skrovito, ako ne posvetimo posebnu pažnju tom djelovanju, teško to možemo primijetiti. Molitva u tajnosti jest ta posebna pažnja, i dok se tako molimo Bog nam dopušta da vidimo njegova djela koja su u tajnosti. Skrovita molitva za skrovitoga Boga. A sada povuci se u svoju sobu, zatvori vrata i reci: Bože oprosti mi što nisam kao moj bližnji (protiv koga mi zle misli dolaze) jer njegova dobra djela su brojnija o mojih, bolji je od mene. A ja sam prah i pepeo, grijeh je moj svagda preda mnom.
