Najveći dio svoga života, točnije trideset i pet godina, fra Bonifacije je proveo služeći na Brijegu. Poznavao je svakog župljanina, a nije bilo čovjeka koji nije znao za fra Bonifacija. Krasila ga je velika dobrota srca i razumijevanje prema potrebnima, a posebno prema đacima koji su mu bili povjereni u konviktu.
U malom hercegovačkom selu Vitini, u obitelji Majić, rodio se 6. svibnja 1883. dječak Ante. Bio je jedan od osmero djece u obitelji Ambrože i Kate. Ante je odrastao u ozračju pobožne i Bogu vjerne obitelji. Već je kao dječak svojim roditeljima izrazio želju postati fratar. S dvanaest godina odlazi na Široki Brijeg i upisuje gimnaziju. Nakon završene gimnazije, Ante započinje godinu kušnje, odnosno novicijat u samostanu na Humcu. Godine 1900. obukao je habit te je uzeo redovničko ime fra Bonifacije.
Završivši novicijat, Bonifacije upisuje u Mostaru svoju prvu godinu fakulteta, odnosno bogoslovije. Tri godine studirao je u Mostaru, a daljnji studij nastavio u Njemačkoj. Bio je odličan i marljiv student te je redovito učio. Svoje doživotne zavjete u Redu Manje Braće položio je 1904. godine u Paderbornu u Njemačkoj, a godinu dana poslije zaređen je za đakona. Za svećenika je zaređen 1906. godine, a mladu misu slavio je iste godine u Paderbornu. Kao mladomisnik nastavio je svoje školovanje upisavši studij grčkog i latinskog jezika na Sveučilištu u Zagrebu.
Po završetku studija, fra Bonifacije je postao profesor u franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu. Osim što je bio profesor grčkog i latinskog jezika, obnašao je službu zamjenika meštra sjemeništaraca. Nedugo zatim postao je meštar – odgojitelj vanjskih đaka u konviktu. Fra Bonifacije je skrbio za njih, osiguravao im hranu te ih duhovno vodio. Predavao je vjeronauk i u područnim školama na Širokom Brijegu.
Fra Bonifacije pored zvona i nove crkve u Rasnu 1943. godine
Najveći dio svoga života, točnije trideset i pet godina, fra Bonifacije je proveo služeći na Brijegu. Bio je revan ispovjednik, dobar propovjednik i pobožan svećenik. Poznavao je svakog župljanina ove župe, a nije bilo čovjeka koji nije znao za fra Bonifacija. Krasila ga je velika dobrota srca i razumijevanje prema potrebnima, posebno prema đacima koji su mu bili povjereni u konviktu. Znao je ustajati po noći i pokrivati ih ako su bili otkriveni. Bio je strog prema njima, ali pravedan. Poznavao je i govorio nekoliko stranih jezika: francuski, poljski, njemački i talijanski. Bio je staložen, uredan, pedantan i inteligentan te dobar pedagog.
Ispred širokobriješke crkve prilikom posjete bl. Alojzija Stepinca 23. lipnja 1938.
Fra Bonifacijev dinamičan i aktivan svećenički i redovnički život zaustavljen je dolaskom partizana na hercegovačka područja. U jeku njihovih zločina nad Brijegom 1945. godine, fra Bonifacije se zajedno s nekoliko svoje braće sklonio u hidrocentralu i mlinicu kod rijeke Lištice, tog dana, 6. veljače. Dva dana poslije, 8. veljače, došao je sa svojom braćom pred samostan na Brijegu, koji je bio sav u dimu. Vidjevši ih, partizani su ih odveli u samostanske prostorije, derali se na njih te ih nemilosrdno mučili. Nakon mučenja fra Bonifacija i njegovu braću odveli su kamionom u smjeru Splita te ih ubili. Od tada pa do danas ne zna se gdje je njegovo tijelo. Fra Bonifacije je ubijen nevin radi svog svećeničkog identiteta i franjevačkog habita. Ubijen je u 62. godini života, u 45. godini redovništva i 39. godini svećeništva.
Gospodine Bože, darovima znanja, razuma, mudrosti i strpljivosti obdario si slugu svoga fra Bonifacija. Molimo te da darove, koje i nama udjeljuješ, po primjeru fra Bonifacija prepoznamo i u život provedemo te da se ne bojimo staviti ih u službu Tebi i drugima. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Literatura
Fra Ante MARIĆ, Fra Bonifacije Majić (1883. – 1945.), u: HERCEGOVAČKA FRANJEVAČKA PROVINCIJA UZNESENJA BDM, Krvlju opečaćeni za nebo, Mostar, 2025., 487 – 501.
Fra Častimir MAJIĆ, U nebo zagledani, Široki Brijeg – Zagreb, 2012., 119 – 121.
