Sljedeća stanica

Ili ako je bila noć: promatrati prirodu odjevenu u mjesečevu pidžamu. Uživao sam gledati plodne poljane i nabujale rijeke, šume i brdovita gorja. Jednom sam čak primijetio sokola koji pratio naš vlak nekih sat vremena.

 _____________ piše: fra Dalibor

Bilo je trenutaka kad bih rado zaustavio vlak i izašao. Izašao i trčao po prostranim širinama. Koliko god to blesavo bilo…

Ali vlak ne može stati. On se mora držati propisanog voznog reda. I ne može tek tako mijenjati tračnice. Ono. Kako vozaču padne na pamet. Pravac je unaprijed isplaniran i određen. Vlak je vezan za one tračnice. Svaki pokušaj bijega od osebujnih spona mogao bi rezultirati katastrofom.

Kod čovjeka je drugačije. On ima potpunu slobodu. Može ići gdje god želi. I kad god želi. Naravno, i on ima određene planove, ali sve je to nevažno. Čovjek nije mehaničko biće.

Stvoritelj nam nije svima dao iste lokomotive. Nije nas sve postavio na isti kolosijek. Ne pristajemo čak ni na istim stanicama. Jedan izađe u Sarajevu, drugi u Podlugovima, a treći dođe čak do Mostara. Vjerojatno je Njegova ideja bila da se svi razvijemo u potpunoj slobodi.

Nemamo isti put, ali nam je zajednički cilj.