Radost, a ne žalost

Proslava Svih svetih nije proslava na groblju niti u žalosti, nego proslava svakog od nas u radosti i veselju, u prijateljstvu i ljubavi. Ona nas hrani i hrabri da gradimo zajedništvu uza sve poteškoće.


Ovih će dana naša groblja diljem svijeta, urešena blaženim svjetlom svijeća i okupana pobožnim uzdasima molitava, oživjeti poput voćnjaka u rano proljeće. Pokraj grobova dragih nam ljudi naviru sjećanja i bude se lijepe uspomene. Taj dan srce govori, a duša osjeća. Osjeća njihovu blizinu.

Na svetkovinu Svih svetih Crkva u svojoj životnoj borbi slavi onu Crkvu koja se već nalazi u nebeskoj slavi. Budući da je nemoguće slaviti svakoga pojedinog sveca, Crkva jednom svetkovinom časti sve svete. Slaveći Sve svete slavimo cijeli ljudski rod. Slavimo sve živo, jer mrtvi ne postoje nego samo oni koji su otišli i oni koji putuju. Kršćanstvo je u svoj Credo uvrstilo svete i zajedništvo s njima, a nema osuđenih i propalih. Čovjek je otvoren prema dobru, a zlo je čovjekov promašaj i nitko ne bi želio da bude na koncu ispunjenja cijele povijesti kvalificiran prema njemu. Pa kao što se život prelijeva iz jednih u druge tako se prelijeva i dobro i ljubav. Na žalost i zlo, ali vjerujemo da je ono u puno manjoj mjeri nego li dobrota i ljubav.

Na blagdan Svih svetih posebno se sjećamo onih koji nam nisu svakodnevno u svijesti i doživljaju. S njima se i za njih molimo. Molimo se za njih i molimo se njima. Prijateljski smo također povezani s njima, s njima smo djelomično i u nebu, kao što su i oni s nama na zemlji.

Proslava Svih svetih nije proslava na groblju niti u žalosti, nego proslava svakog od nas u radosti i veselju, u prijateljstvu i ljubavi. Ona nas hrani i hrabri da gradimo zajedništvu uza sve poteškoće. Zajedništvo svih ljudi je volja Stvoritelja, zajedništvo je Isusova volja i zapovijed. Crkva je Kristova zajednica, njegovo tijelo. Krštenje nas uvodi u zajedništvo, a euharistija nas hrani u zajedništvu. Svaki put kada se pričešćujemo, postajemo dio Zajednice i Isusa Krista.
Uvjet i osnovni element kršćanskog zajedništva je ljubav. Preko ljubavi ulazi se u zajedništvo, preko ljubavi gradi se i živi zajedništvo Svih svetih. Svetac je onaj koji vjeruje ljubavi i koji se predaje ljubavi.

Slavlje svetih je slavlje ljubavi koju Bog ima prema ljudima i slavlje ljudi koju imaju prema Bogu i prema bratu čovjeku. U svete se može ubrojiti svatko tko je gladna nahranio, žedna napojio i žalosna utješio. Sve te Isus prepoznaje kao svoje i vodi ih u vječnu ljubav kao svoje prijatelje i braću. Veliko je zajedništvo svetih, a mi smo u njega ucijepljeni.

U knjizi Otkrivenja stoji: "Vidjeh: evo velikog mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda gdje stoji pred prijestoljem." U tome se mnoštvu nalaze naši roditelji, braća i sestre, obitelj i prijatelji. Svi oni radosno stoje pred uskrslim Jaganjcem. Pokoj vječni daruj im, Gospodine!