Neumjerenost [2]

U drugom dijelu svoga eseja o neumjerenosti, fra Svetozar progovara o jasnim i konkretnim uzrocima i posljedicama neumjerenosti...

Što kažemo o riječima? Koliko je riječi koje smo izrekli, a bolje bi bilo da ih nikada nismo izrekli? Kad bismo riječi izgovarali po Božjoj mjeri – kakav bi tada svijet bio! Dragi Bog želi tebi izreći lijepu riječ, ali tu riječ može izreći samo po čovjeku koji je pored tebe. Dragi Bog želi reći  tvojoj supruzi »Volim te«, ali to može reći samo po tebi i bez tebe ta Božja riječ nikada neće biti izgovorena. Ljubav će ostati neljubljena.  

PREPORUČAMO: Fra Svetozar Kraljević o neumjerenosti [1]

Naše dobre riječ imaju čudesnu, božansku i stvoriteljsku snagu. Nažalost, često se izgovaraju riječi psovke. To su neumjerene đavolske riječi. Riječi psovke, vike, ljutnje, osuđivanja, nerazumijevanja, sumnje, izdaje teško opterećuju zemlju po kojoj naša djeca uče hodati. Riječi  psovke imaju moć rušiti i ubijati.

Kad se rodi dijete, stalno i svakoga trena tražimo mjere s kojima ćemo mjeriti novi život mladoga djeteta. Sve mora biti u mjeri. U koliko sati ustati i kada leći. Što i kakvu hranu jesti. Dok dijete odrasta, životi onih koje ono promatra postaju mjera po kojoj dijete uči mjeriti. Vrlo je opasno kad dijete vidi krive mjere ili kad vidi da mjere nema.

U politici, kad jedna stranka pobjedi, ona donosi svoje mjere po kojima mjeri političke odnose i odluke. Komunisti su svojim mjerama mjerili kardinalu Stepincu. Mjerili su našemu mostarskom biskupu mons. Petru Čuli pa su ga sedam godina držali u zatvoru, u teškom radu i neljudskim uvjetima. Mjerili su tolikim hercegovačkim fratrima i drugim ljudima koje su pobili, ili godinama držali u zatvoru.  Mjerili su mjerama Gologa otoka, teškim zatvorima, progonstvima, mučenjima,  nevjerom. Stariji to dobro znaju. Došla  godina devedeseta prošloga stoljeća. Milijuni Hrvata prihvatili su ljubav za Domovinu kao mjeru svojih prosudbi i odluka. I zato su toliki Njoj dali živote. Rat je završio i došla sloboda pa smo pomislili da ćemo iznova  dobro početi. Nažalost, opet smo pogubili mjere.

Jeste li ikada razmišljali o problemima koji nastaju zbog preskupoga rada u zapadnim zemljama Europe?! Preskupi rad je jedan od najozbiljnijih razloga zašto dolazi do  duboke krize u društvu. Toliki žele mnogo novaca samo za izabrane vrste poslova u kojima ne smije biti mjesta za odricanje i žrtvu. Posljedice su višestruke i kompleksne. Među ostalima, taj preskupi rad mora se negdje  nadoknaditi. Najčešće, nadoknađuje se stranom jeftinom radnom snagom, izrabljivanjem naroda neke druge zemlje, jeftinim sirovinama, različitim nepravdama protiv siromašnih naroda, zelenaškim ucjenama i nepovoljnim zaduživanjima u bankovnim sustavima. To su neumjerenosti zamotane u različite međunarodne i međunacionalne odnose.

Čovjek sebi želi nametnuti kao mjeru – sebe. Kaže da je sloboda prava mjera. No sloboda, kad u njoj nema ljubavi, postaje pustinja. Neumjerenost u sebičnoj slobodi dolazi do vrhunca. Kad čovjek na sebičan način uzme slobodu kao svoj vlastiti privilegij, tada počinje rat. Jer, u takvom odnosu moja sloboda, po naravi, mora biti protiv slobode moga susjeda. Netko je u jednome trenutku došao kardinalu Stepincu i mjerio što je sloboda, što je istina, što je pravda i što je ljubav. Pa je Kardinal otišao u zatvor.

Mnogi bez mjere tumače što je sloboda pa toliki zato imaju blokirane bankovne račune. Ako je neumjerenost u temelju života grešnoga čovjeka, onda svakako možemo kazati da je to nešto što zovemo istočni grijeh. Adam i Eva su otkazali Bogu posluh, jer su na nagovor nečega htjeli imati sve, biti kao bogovi, kao oni koji razlučuju dobro i zlo. Bili su neumjereni. Nisu htjeli Božje mjere. Zanimljivo je da čovjek uvijek hoće još tableta, još pića, još uživanja, još moći, još novaca, još slugu – i nikada dosta. Uzimajući sebe za mjerilo, Adam i Eva su htjeli biti gospodari nad svijetom i raspolagati sa svime kako im se prohtije. Neumjereni čovjek neumjerenošću ruši život koji mu je darovan.

Vjernik zna da život prima od Boga i zato ga dijeli s bratom čovjekom. Zna da mu je za život potrebna ljubav Boga i ljubav čovjeka. Ljubav je  jedina mjera. U grijehu ljudske neumjerenosti, u križu – Isus Krist savija gnijezdo u kojemu čovjek nalazi spasenje. Križ je ljudska neumjerenost. Bog ulazi u tu neumjerenost i na križu stvara mjeru ljubavi po kojoj otkupljuje svijet. Ondje gdje je neumjerenost, Bog u ljubavi donosi  križ – mjeru umjerenosti.