Crkva i franjevačka obitelj danas slave blagdan sv. Klare Asiške, prve franjevke, svetice, utemeljiteljice drugog franjevačkog reda - sestara klarisa.
»Predraga, budi vjerna onomu komu si se obećala do
smrti, jer on će te okruniti vijencem života. Kratak je ovdje trud naš, a
nagrada vječna. Neka te ne zbuni buka svijeta koji poput sjene bježi. Neka te
ne zalude isprazne utvare varljiva svijeta. Što si Bogu zavjetovala, vjerno
izvrši pa će ti on uzvratiti. O predraga, gledaj u nebo koje nas poziva; uzmi
križ i idi za Kristom koji ide pred nama. Neprestano razmatraj o tajnama križa
i tjeskobama majke koja pod križem stoji. Uvijek moli i bdij.
(Iz pisma sv. Klare Erementrudi iz Burgesa)
Sv. Klara (Offerduccio) Asiška – Biljčica sv.
Franje, rođena je 16. srpnja 1194. g. u
Asizu. Potječe iz bogate plemićke obitelji, u kojoj je roditeljskim odgojem
primila prve klice katoličke vjere. Cijelo svoje djetinjstvo i mladost
proživjela uzorno, koristeći svoje talente i tako nesvjesno pripremala plodno
tlo za živu Riječ. Cijeli svoj život težila je za svetošću. Svjetovne stvari
smatrala je bezvrijednima pažnje, a tako rado pružala je ruku siromasima i svim
koji su bili potrebni pomoći drugoga. Imala je osjećaja za bližnje.
Najvažniji dan u njenom životu bila je Cvjetnica 1212. Naime, u nepovoljnim prilikama koje su zahvatile njenu obitelj, roditelji su je htjeli udati za jednom bogataša. Međutim, Bog je imao drugačiji plan s Klarom. Klara tada susreće Franju Bernardonea i ohrabrena njegovim propovijedanjem odlučuje mu se pridružiti na putu kojim ga je Gospodin vodio. U noći s 18./19. Ožujka Klara je pobjegla iz kuće svojih roditelja ostvariti svoj naum. Odlazi u Porcijunkulu, gdje su je dočekali sv. Franjo i ostala braća. Tu joj sv. Franjo reže kosu u znak odreknuća od svijeta i njegovih čežnji te ju odijeva siromašnom, grubom, pokorničkom haljinom, a na glavu joj stavlja bijeli veo kao simbol djevičanstva. Potom ju je upravio benediktinkama, u njihov samostan u Bastiji. Nakon nekog vremena prima je u obnovljenu crkvicu sv. Damjana, gdje je u molitvi, kontemplaciji i brizi za bolesne ostala do kraja svog svetačkog života.
Uskoro joj se tu pridružuju druge djevojke. Najprije
njena sestra Katarina, kasnije prozvana sestra Agneza, a potom i njene
prijateljice i nakon smrti njezina oca i majka. Zajednica je, praćena Božjim
blagoslovom, polagano rasla i donosila obilne plodove. Po primjeru njezinog
duhovnog vođe sv. Franje i ona utemelji Red, sestre klarise te postade
poglavaricom tog reda. Iako je nadživjela sv. Franju 27 godina, do kraja svog
života ostala je vjerna i čvrsta u svojim idealima koje je tako srdačno
prigrlila. U svojim rukopisima: pismima sv. Janji Praškoj, sestri Agnezi,
Eremnetrudi, Oporuci, Pravilu – ostavila nam je dubinu i misticizam. Sveta duša
u kojoj se zrcalio Kristov lik na križu.
Ono što je sv. Franjo za franjevce, to je sv. Klara
za klarise. Najdragocjeniji, najsjajniji, mistični likovi po kojima je Bog
učinio neizmjerna dobročinstva ovome svijetu. Svetački likovi koji su udarili
temelje budućnosti redovništva koje se temelji na Euharistiji i liku Krista
raspetoga na križu. 11. kolovoza 1253., u samostanu sv. Damjana pored Asiza, svoju
dušu sv. Klara predala je u Božje ruke.
Sv. Klara je žena molitve. Njezin primjer jasno
očitava samu srž odaziva Božjem pozivu. Nemjerljiva odanost Božjem vodstvu,
jednostavnost, nenavezanost na ovozemaljsko, imajući u svijesti da je za dobro
proživljen život potrebno jako malo onoga vanjskoga, svjetovnoga, a puno više
se posvetiti izgradnji nutarnjeg čovjeka. Borba protiv slaboće i grešnosti su
savršeni temelji za put obraćenja koje je doista potrebno svakom čovjeku. Sudjelovati
svojim patnjama u Kristovoj patnji i muci i tako doprinijeti spasenju svijeta
pozadina je svakog svetačkog života. Svetost nam ne bi trebao biti neki stran
pojam. Svojim radom, odricanjem, žrtvom, služenjem, a kao temelj svega molitvom,
postižemo da naš život bude svet. Sve ovo napisano i još mnogo toga u svom životu
objedinila je sv. Klara.
Njen svetački lik i djelo zaslužuju puno više
proučavanja i nasljedovanja. I ne samo za redovnice ili osobe koje su svoje
živote posvetile Bogu. Ovaj moćni lik krhke Božje službenice primjer je svima
nama kako bi trebalo nasljedovati Krista. U molitvi, služenju, predanosti u
Božju providnost, ljubavi prema bližnjima, ljubavi prema Kristu raspetomu. Nasljedujmo
je!
