Sv. Klara - Franjina Biljčica

Crkva i franjevačka obitelj danas slave blagdan sv. Klare Asiške, prve franjevke, svetice, utemeljiteljice drugog franjevačkog reda - sestara klarisa.

»Predraga, budi vjerna onomu komu si se obećala do smrti, jer on će te okruniti vijencem života. Kratak je ovdje trud naš, a nagrada vječna. Neka te ne zbuni buka svijeta koji poput sjene bježi. Neka te ne zalude isprazne utvare varljiva svijeta. Što si Bogu zavjetovala, vjerno izvrši pa će ti on uzvratiti. O predraga, gledaj u nebo koje nas poziva; uzmi križ i idi za Kristom koji ide pred nama. Neprestano razmatraj o tajnama križa i tjeskobama majke koja pod križem stoji. Uvijek moli i bdij.« 

(Iz pisma sv. Klare Erementrudi iz Burgesa)

Sv. Klara (Offerduccio) Asiška – Biljčica sv. Franje,  rođena je 16. srpnja 1194. g. u Asizu. Potječe iz bogate plemićke obitelji, u kojoj je roditeljskim odgojem primila prve klice katoličke vjere. Cijelo svoje djetinjstvo i mladost proživjela uzorno, koristeći svoje talente i tako nesvjesno pripremala plodno tlo za živu Riječ. Cijeli svoj život težila je za svetošću. Svjetovne stvari smatrala je bezvrijednima pažnje, a tako rado pružala je ruku siromasima i svim koji su bili potrebni pomoći drugoga. Imala je osjećaja za bližnje.

Najvažniji dan u njenom životu bila je Cvjetnica 1212. Naime, u nepovoljnim prilikama koje su zahvatile njenu obitelj, roditelji su je htjeli udati za jednom bogataša. Međutim, Bog je imao drugačiji plan s Klarom. Klara tada susreće Franju Bernardonea i ohrabrena njegovim propovijedanjem odlučuje mu se pridružiti na putu kojim ga je Gospodin vodio. U noći s 18./19. Ožujka Klara je pobjegla iz kuće svojih roditelja ostvariti svoj naum. Odlazi u Porcijunkulu, gdje su je dočekali sv. Franjo i ostala braća. Tu joj sv. Franjo reže kosu u znak odreknuća od svijeta i njegovih čežnji te ju odijeva siromašnom, grubom, pokorničkom haljinom, a na glavu joj stavlja bijeli veo kao simbol djevičanstva. Potom ju je upravio  benediktinkama, u njihov samostan u Bastiji. Nakon nekog vremena  prima je u obnovljenu crkvicu sv. Damjana, gdje je u molitvi, kontemplaciji i brizi za bolesne ostala do kraja svog svetačkog života.

Uskoro joj se tu pridružuju druge djevojke. Najprije njena sestra Katarina, kasnije prozvana sestra Agneza, a potom i njene prijateljice i nakon smrti njezina oca i majka. Zajednica je, praćena Božjim blagoslovom, polagano rasla i donosila obilne plodove. Po primjeru njezinog duhovnog vođe sv. Franje i ona utemelji Red, sestre klarise te postade poglavaricom tog reda. Iako je nadživjela sv. Franju 27 godina, do kraja svog života ostala je vjerna i čvrsta u svojim idealima koje je tako srdačno prigrlila. U svojim rukopisima: pismima sv. Janji Praškoj, sestri Agnezi, Eremnetrudi, Oporuci, Pravilu – ostavila nam je dubinu i misticizam. Sveta duša u kojoj se zrcalio Kristov lik na križu.

Ono što je sv. Franjo za franjevce, to je sv. Klara za klarise. Najdragocjeniji, najsjajniji, mistični likovi po kojima je Bog učinio neizmjerna dobročinstva ovome svijetu. Svetački likovi koji su udarili temelje budućnosti redovništva koje se temelji na Euharistiji i liku Krista raspetoga na križu. 11. kolovoza 1253., u samostanu sv. Damjana pored Asiza, svoju dušu sv. Klara predala je u Božje ruke.

Sv. Klara je žena molitve. Njezin primjer jasno očitava samu srž odaziva Božjem pozivu. Nemjerljiva odanost Božjem vodstvu, jednostavnost, nenavezanost na ovozemaljsko, imajući u svijesti da je za dobro proživljen život potrebno jako malo onoga vanjskoga, svjetovnoga, a puno više se posvetiti izgradnji nutarnjeg čovjeka. Borba protiv slaboće i grešnosti su savršeni temelji za put obraćenja koje je doista potrebno svakom čovjeku. Sudjelovati svojim patnjama u Kristovoj patnji i muci i tako doprinijeti spasenju svijeta pozadina je svakog svetačkog života. Svetost nam ne bi trebao biti neki stran pojam. Svojim radom, odricanjem, žrtvom, služenjem, a kao temelj svega molitvom, postižemo da naš život bude svet. Sve ovo napisano i još mnogo toga u svom životu objedinila je sv. Klara.

Njen svetački lik i djelo zaslužuju puno više proučavanja i nasljedovanja. I ne samo za redovnice ili osobe koje su svoje živote posvetile Bogu. Ovaj moćni lik krhke Božje službenice primjer je svima nama kako bi trebalo nasljedovati Krista. U molitvi, služenju, predanosti u Božju providnost, ljubavi prema bližnjima, ljubavi prema Kristu raspetomu. Nasljedujmo je!