Kada malo uđemo u odnos betona i armature, te ga slikovito prebacimo u odnos vjere i razuma možemo zaista mnogo naučiti. Zamislite armaturu bez betona, izgledala bi košćunjavo, ružno i oštro.
U povijesti crkve autori su često koristili lako razumljive primjere kako bi objasnili neku teže razumljivu stvarnost. Razumjeti odnos vjere i razuma nije lako, a često dođe do ozbiljnih poteškoća. Zbog toga ćemo iskoristiti sliku izgradnje betonskog zida, odnosa betona i armature. Više puta u životu sam imao čast sudjelovati u izgradnji betonskih zidova. Nedavno sam gledao majstore kako friško izlijevaju beton kako bi napravili temelj za novi zid.
Prije nego što su izlili beton u tekućem stanju trebalo je pripremiti željeznu armaturu koja mora biti napravljena u određenoj formi. Kada su završili armaturu i položili je u iskopanu rupu u zemlji, počeli su lijevati beton. Beton je ušao u sve pore iskopane rupe. Nakon što su temelji napravljeni, nastavili su sa postavljanjem armature za sami zid. Zatim su postavili daske, odnosno zašalovali, praveći time određenu formu i mjeru koja će biti konačna za sami izgled zida. Kao zadnju radnju ulili su beton drvene okvire. Skinuvši šalung sa zida, ugledao se stabilan i lijepo izrađen zid.
Kada malo uđemo u odnos betona i armature, te ga slikovito prebacimo u odnos vjere i razuma možemo zaista mnogo naučiti. Zamislite armaturu bez betona, izgledala bi košćunjavo, ružno i oštro. Svatko ju može ukloniti jer u sebi nema čvrstinu, a predstavlja veliku opasnost za djecu koja se igraju okolo, jer bi se mogla posjeći na željezo. U tom svjetlu možemo promatrati osamljen razum. Razum bez vjere izgleda kao armatura bez betona, oštar, košćunjav, opasan i svatko ga se kloni. S druge strane kada bismo lijevali betonski zid bez armature, izvana bi sve izgledalo isto. Ako zaviriš u stvarno stanje stvari, prvi potres bi zidu nanio ozbiljnu štetu. Zid vjerojatno ne bi podnio ni jače udarce jer nema čvrstu strukturu. Kao što beton prekrije cijelu rupu u zemlji, tako i vjera ispuni cijelog čovjeka, svu njegovu nutrinu, zatim se stvrdne i dobije određenu formu u životu. Bez razuma vjera je lomljiva, pred prvim iskušenjima mogla bi pokleknuti, također ona vrlo lako može biti lažna, odnosno samo maska prave vjere u Boga. Takva vjera bi izgledala kao onaj zid bez armature, a zapravo u nutrini nema čvrstu strukturu i stabilnost, te loše utječe na ljude okolo sebe. Obično o takvoj vjeri ne progovaraju djela koja takav vjernik čini. A vjera bez djela je mrtva.
Sveti Ivan Pavao II. dobro je definirao odnos vjere i razuma govoreći da su to dva krila koja čovjeka uzdižu k istini. Zaista ova tema je jako važna i nužna. Jedan dobar primjer znanja potrebnog svakom vjerniku jest razumijevanje spasenja. Isus nas nije spasio samo od grijeha, nego i za ljubav. Vjernici se najčešće koncentriraju samo na ono što su sagriješili i misle na sljedeću ispovijed. To je samo jedan dio našeg spasenja. Velika je istina vjere da nas je Isus spasio od grijeha, ali s druge strane spasio nas je i za ljubav. Tome su mjerilo tjelesna i duhovna djela milosrđa. Spašeni kršćanin bi morao znati da ga je Krist osposobio opraštati uvrede, hrabro nositi teškoće, pomagati sirotinji, posjećivati bolesne, suosjećati sa ožalošćenima, nahraniti gladne i napojiti žedne, obući gole i moliti za žive i mrtve.
Ovaj primjer snažno pokazuje kako je znanje o vjeri važno. Znanjem čovjek lakše usmjerava vlastitu slobodnu volju prema dobru koje nam Bog daje. Stoga potičem sve da teže k jednom kompletnom kršćanstvu. Nužno je uložiti mnogo, i u znanje i u odnos s Bogom u molitvi i pobožnosti. Bog će nas onda voditi i objašnjavati nam ono što ljudi ne mogu, mjesta koja oko nije vidjelo, niti uho čulo. Bog je već mnoge proveo tim mjestima, stoga neka nas ne čudi hrabrost svetaca i mučenika koji daju svoj život za Boga. Kada nađeš veliki i dragocjen biser, sve prodaješ radi njega.
