Tu među svom događajnošću, pomalo kaotičnoj i poprilično užurbanoj, dolazi Bog, tako neprimjetno i lako nezapaživo, bez naglašavanja i reklamiranja, u svom savršeno poniznom stilu.
Mnogi su proroci ukazivali na loše stanje u društvu ili religijskom kultu, ali imamo i one proroke koji su nagovijestili nešto što će se zbiti godinama, pa i stoljećima, nakon njihova života. Možemo gledati djelo „Popis stanovništva u Betlehemu“ kao proročko, a Petera Bruegela kao proroka. Možda prikaz nije aktualan načinom odijevanja, tehnologijom ili akcijama ljudi, ali je aktualan svojim prikazom kaosa u kojem se događa vrhunac povijesti spasenja. Ako je on 1566. prikazao opasnost koja je aktualna 2025., opravdano ga možemo nazvati prorokom.
Snježna idila poput onih s filmova ili reklama.
Gužva pred štandom kao ispred naših „adventskih kućica“.
Mnoga kola razbacana naokolo kao naši parkinzi koji nemaju slobodnih mjesta.
Lutanja ljudi pognutih glava koji idu svojem cilju kao besciljna trka nas u našim obvezama istih pognutih glava što od umora, što zbog gledanja u mobitele.
U tom kaosu, negdje spram ostalim likovima, s istim razlogom dolaska, mlada žena je na magarcu čije uzde vuče čovjek kojem ne vidimo lice. Tu među svom događajnošću, pomalo kaotičnoj i poprilično užurbanoj, dolazi Bog, tako neprimjetno i lako nezapaživo, bez naglašavanja i reklamiranja, u svom savršeno poniznom stilu.
Imamo li idilu u duši pripravljanu za proslavu?
Imamo li volju otići u gužvu kasno uvečer 24.12.?
Možemo li podići glavu i primijetiti svoju okolinu te u njoj prepoznati Njega koji nam dolazi u susret?
Hoće li se to Isus roditi da ne primijetim u ovoj žiži?
Što ako promašim taj susret…
