Uskrs nam može proći kao i svaki drugi dan ako Krista ne tražimo niti ga susretnemo.
Mt 28, 1-10
Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe. A anđeo progovori ženama: »Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam.« One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!«One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!«
Marija Magdalena - ona koja je veliki dio svog života predala užitku, odnosno onom ispraznom, ide s drugom Marijom na grob. Već u toj njenoj odlučnosti i brizi vidimo da je promijenila svoj život, ostavila je sve ono što joj svijet nudi i posvetila se onom što je jedino bitno. To što ju je Isus spasio od fizičke smrti i nije neko veliko čudo za nju, koliko to što je očistio i spasio njen duh. To je ono što nju izdiže nad čarima ovoga svijeta, jer samo je ona bila svjesna u čemu se nalazila.
Nakon tog susreta s Isusom, ona zna da je sve moguće. Prišavši grobu, anđeo govori ženama da se ne boje i da jave učenicima da je Isus uskrsnuo, a u njima se bude dva osjećaja - strah i radost. Strah predstavlja onu ljudsku stranu, ono što je zapravo prirodno, dok radost predstavlja njihovo srce. Susrevši uskrslog Isusa na putu prema Galileji, poklone mu se i obujme mu noge. One su pronašle su onoga koga su tražile. Tražile su ga i zato su ga pronašle.
Uskrs nam može proći kao i svaki drugi dan ako Krista ne tražimo niti ga susretnemo. Također, ljubav možemo tražiti i u svemu onom ispraznom, u čemu ju je tražila i Marija Magdalena prije prvog susreta s Isusom. Samo što je ona, koja je Isusu obujmila noge, shvatila je što zapravo punina života. Tako je i na nama da tražimo i pronađemo izvor vlastitog života. A ako nam je Gospodin sklonište, onda će i naša radost biti potpuna. Krist nam se ne nameće, nego nas pušta da u vlastitoj slobodi odlučimo želimo li ga susresti.
Ja ću hoditi pred tobom da poravnam uzvisine, da razbijem mjedene vratnice, da slomim željezne prijevornice. Iz 45,2
