Danas slavimo blagdan svetoga Marka, evanđelista i mučenika koji se rodio u prvom stoljeću i to najvjerojatnije u Jeruzalemu. Najpoznatiji je kao pisac najstarijeg i najkraćeg evanđelja, a svoje evanđelje...
Treba neprestano tražiti kako što bolje ugoditi Bogu, kako vjerno živjeti evanđelje, kako što bolje živjeti ljubav prema Bogu i bližnjemu, u svim stvarima, kroz sve kreposti, vršenjem svih zapovijedi...
Uskrs nam može proći kao i svaki drugi dan ako Krista ne tražimo niti ga susretnemo.
To je ono što se danas isprepliće - tišina i galama. Iako zlo igra svoju predstavu, a vika razjarene svjetine vodi glavnu riječ, vrhunac se ipak događa u trenutku tišine.
Ovo slavlje se slavi isključivo u katedrali u jutarnjim satima Velikog četvrtka, kada biskup, u zajedništvu sa svim svećenicima iz biskupije, slavi misu i posvećuje bolesničko i katekumensko ulje.
Čovjekova cijena je neprocjenjiva, neizmjerna, nedokučiva. Veličina čovjeka postaje jasna tek u otajstvu Krista, a Krist je ključ za razumijevanje čovjeka.
Marija se sigurno pitala: Zar je Bog izabrao mene, neznatnu djevojku, koja nema visoku naobrazbu niti išta što bi očekivali oni koji pričaju o Mesiji?
U obitelji u kojoj je otac preplašen i ne računa na Boga, sigurnosti neće biti. Stoga, očevi i muževi, otvorite svoja srca Bogu kako biste ohrabreni i bez straha ostali...
Da bismo čuli Boga potrebno je i mnogo šutnje, odnosno potrebno je proći školu šutnje. Jer se iz šutnje rađa tišina, a tišina je zapravo prvi Božji govor.