Marija se sigurno pitala: Zar je Bog izabrao mene, neznatnu djevojku, koja nema visoku naobrazbu niti išta što bi očekivali oni koji pričaju o Mesiji?
Prije nego li se osvrnem na anđelov susret s blaženom djevicom Marijom, želio bih vas uvjeriti kako Bogu ništa nije nemoguće. Sjećam se da su mi postavljana neka sumnjičava pitanja oko cijelog događaja bezgrješnog začeća i rođenja Isusova, koja ću ovdje pokušati razjasniti. Prvo čitanje nas upućuje na proroka Izaiju, no tko su uopće bili proroci u Bibliji? Često pogrešno smatramo kako su proroci oni koji govore što će se u budućnosti dogoditi, a prorok je zapravo onaj koji govori u nečije ime, u biblijskom smislu čovjek kojega Bog izabire i u svoje ime šalje da njegovu poruku prenese ljudima.
Zanimljivo je da je prorok Izaija rođen oko 760. godine prije Krista, u doba vladavine judejskog kralja Uzije. Proročku službu započeo je oko 740. godine, nastavivši je i kroz razdoblje vladavine kralja Ahaza, Uzijina nasljednika. Kao što čitamo u prvom čitanju, najvažniji čin Izaijina sudjelovanja u prenošenju Božje poruke ljudima počinje kada kralj Ahaz ne želi tražiti znak od Gospodina i tako ga iskušavati. Tada Izaija progovara: „Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel, S nama Bog“. Pitam vas kako je ovo moguće? Kako je moguće da prorok Izaija 730 godina unaprijed naviješta Isusov dolazak? Sve nas vodi k jednoj rečenici – Bogu ništa nije nemoguće.
Valjalo je pripraviti put, valjalo je pripremiti dovoljno ljudskih srdaca za Božje veličanstveno, a ipak tako skromno ljudsko utjelovljenje. Napokon dolazi čas - sav Izrael bruji o dugo iščekivanom Mesiji. Mnogi su se lažno predstavljali da su mesije jer su tako okupljali ljude oko sebe, što je i bila njihova jedina namjera kako bi dizali ustanke i stekli slavu. Mnogi su očekivali velikog vojskovođu koji će poraziti svaku vojsku i svakoga čovjeka koji se ne slaže s njihovim takozvanim „pobožnim“ mišljenjem.
No Bog šalje arkanđela Gabrijela skromnoj i poniznoj djevojci, naizgled slaboj i neuglednoj. Kada joj priđe, reče joj: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ Na te se riječi blažena djevica Marija čisto ljudski smete i poče razmišljati kakav bi to bio pozdrav. Moralo je to biti teško iskustvo, jer ljudi svašta govore i na različite načine opisuju Mesijin dolazak. Sigurno se pitala: Zar je Bog izabrao mene, neznatnu djevojku, koja nema visoku naobrazbu niti išta što bi očekivali oni koji pričaju o Mesiji? No Marija je imala više nego itko drugi, a to je nadilazilo sve okvire ljudskog shvaćanja. Marija je imala neizmjernu, bezuvjetnu majčinsku ljubav. Vjerujem da sve majke barem dijelom mogu razumjeti Mariju i ono što je Bog u njoj vidio.
Anđeo je ipak ohrabruje i naviješta: „Ne boj se, Marijo! Evo začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus“. No još uvijek nesigurna u ono što čuje i vidi, Marija upita: „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“ Anđeo joj odgovara: „Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti i zato će to čedo biti sveto, Sin Božji“. Potom joj otkriva kako je i Elizabeta, iako je bila nerotkinja u dubokoj starosti, začela i već šest mjeseci nosi dijete u svojoj utrobi. Zatim anđeo izgovara ključne riječi: „Ta Bogu ništa nije nemoguće“.
Kada je Marija čula ove anđelove riječi obasu je velika radost i reče: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj“. Marija prihvaća Božji put, prihvaća ono za što je bila predodređena. Vjerujem da je, kao i Marija, svaki čovjek predodređen prihvatiti i živjeti Božji poziv. Normalno je da to nekada ne razumijemo, također je normalno da se ponekad i opiremo. No nema veće sreće, nema većeg zadovoljstva od prihvaćanja Božje volje. Istina, taj put je uzak i nosi sa sobom poteškoće, križ i trpljenje. Zahtijeva mnogo molitve i dobrih djela u poniznosti i malenosti, no kažem vam - veće sreće nema, niti ima većeg zadovoljstva od življenja Božje ljubavi.
Neka i nas ohrabri ovaj događaj navještenja Gospodinova te se i u našem vremenu koje je, moram priznati, jako teško i trnovito, odazovemo na Božji poziv i tražimo kraljevstvo Božje bez obzira na sve. Neka nam na tome putu pomoćnica bude Gospodinova i naša majka, Blažena Djevica Marija, njoj se utecimo. Ona će nas sve svojom bezuvjetnom majčinskom ljubavlju pratiti, pa i kroz naš životni križ, sve do posljednjeg trenutka naše kalvarije. Molimo te, Bože, da po zagovoru svete majke Marije i svetoga Franje, spoznamo da je to od anđela naviješteno dijete tvoj jedinorođeni Sin, koji je jedini put, istina i život. Daj da stavimo svoj fokus na njega i da s njim koračamo u vječni život.
