Oku i srcu koje Ga traži, u slavlju Cvjetnice puno je uočljiviji Isus a ne maslinova grančica! U ovom slavlju vjernik bi mogao pronaći trag koji će ga voditi kroz život Kristovim putem! To znači: pronaći u Gospodinu snagu za život koji vodi preko križa do uskrsnuća.
Prvi čin: Isus, nakon što je uskrisio Lazara iz smrti, ulazi u Jeruzalem. Ljudi mu hrle u susret, spontano trgaju palmine grane, skidaju svoje pokrivače i steru ih pred njega. Isus pobjedonosno na magarcu ulazi u Jeruzalem! Ljudi kliču: "Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana!" Gomila viče i iskazuje mu hvalu (usp. Iv 12,12-16). Drugi čin: Isus ostavljen od svojih prijatelja, od onih koje je izabrao i povjerio im važnu misiju. Uhvaćen, osuđen, izrugan, ponižen, razgolićen... Gomila viče i iskazuje sklonost za njegovu osudu: "Raspni ga, raspni!" On nosi svoj križ – svoju osudu – i završava na njemu. Podno križa tek njegova majka i ljubljeni učenik: osluškuju njegove posljednje riječi, svjedoci su njegova izdisanja (usp. Mk 14,1-15,47). Koji preokret! U jednom danu, na jednom euharistijskom slavlju dva posve suprotna događaja!
Slavlje Cvjetnice odvija se u napetosti ovih dvaju događaja. Predviđeno je da se vjernici okupe van crkve u kojoj se slavi euharistija. Tu se naviješta evanđeoski ulomak o Isusovu ulasku u Jeruzalem, slavi se obred blagoslova maslinovih, palminih ili drugih grančica te se u povorci vjernici upute u crkvu u kojoj će slaviti euharistiju. Za vrijeme euharistije čita se Muka Gospodina našega Isusa Krista (ove godine po Marku).
Čini se da je kod mnogih vjernika na Cvjetnicu pogled zaustavljen na sporednoj stvari - na grančici. I ne bi to bilo zabrinjavajuće ako bi se u toj grančici čitala simbolika Isusove mesijanske prisutnosti u našim životima. Međutim, mnogi će taj dan otići u crkvu (možda ne i u Crkvu?!) samo radi te jedne grančice, ponijet će je kući i staviti na mjesto na kojem je do tada bila stara grančica. Ona će jamčiti zaštitu u životu, odagnat će utjecaje zlih duhova i očuvat će od raznih nepogoda. Nažalost, time se u bitnome ispražnjuje i iskrivljuje smisao slavlja.
Ipak, oku i srcu koje Ga traži, u slavlju Cvjetnice puno je uočljiviji Isus a ne maslinova grančica! U ovom slavlju vjernik bi mogao pronaći trag koji će ga voditi kroz život Kristovim putem! To znači: pronaći u Gospodinu snagu za život koji vodi preko križa do uskrsnuća. Upravo je zato divan ovaj spoj Kristove slave i njegove muke! Znamo kojim putem poniženja je koračao Spasitelj. Ali znamo i za zoru uskrsnuća!
Blagdane vezane uz Kristovo vazmeno otajstvo slavimo u proljeće. U prirodi sve buja! Pojavljuju se prvi cvijetovi, sjemenje se razvija i postupno izrasta u plod. Konačno, zemlja poprima drugačiji izgled – njeno lice se obnavlja! Nakon nekoliko mjeseci mirovanja, umiranja i čamljenja, ponovno se sve budi na život, izmamljeno suncem! I onaj lopoč koji je počivao na dnu nekog jezera vinut će se i ponosno pokazati svoju ljepotu svima! Ljepotu koja se skrivala, koja je zorila daleko od očiju drugih, u samoći i hladnoći; ljepotu koja je rasla u tami, u grobu. U proljeće se rađa život! Tako nam i priroda pomaže razumijeti otajstvo neše vjere! Sve je u tako divnom skladu, sve je prožeto ovom dvoznačnošću: živjeti i umrijeti, pobjeđivati i biti pobijeđen, kraljevati i biti sluga... U Kristovu licu otkriva se i naš život: put kojim ćemo živjeti, luka u koju ćemo jednom pristati, Sunce koje će nas obasjati vječnošću.
Stoga, Cvjetnica sa svojom dvoznačnošću uči nas vjernosti onome kome smo povjerovali! Još kad bi mu i svoje živote posve predali te ostali njegovi i kad nam kliču hvalama i kad se svijet uroti protiv nas; i onda kad su nam svi puti otvoreni, ali i kad nam na leđa tovare breme križa. I naš život vodi kroz "Raspni ga" do "Hosana". Budimo hrabri vjerovati – gledajući u zelenu maslinovu grančicu i cvijeće koje svojim imenom doziva ova nedjelja, ali još više zagledani u Njegovo lice – da je u Njegovoj patnji i uskrsnuću i naš život preobražen! Budimo odvažni i koračajmo sa svojim Spasiteljem kroz umiranje do života! Nema prečaca do uskrsnuća!
