Porcijunkulski oprost

Porcijunkulski oprost je izmolio sv. Franjo 1216. od pape Honorija III. Danas je taj oprost proširen na sve crkve Franjevačkog reda.

Porcijunkula je jedno od najvažnijih mjesta Franjevačkog reda i bez upoznavanja njene važnosti ne bi mogli upoznati ni svetog Franju, a ni Franjevački red. Porcijunkula je Crkva nadomak Asiza u talijanskoj pokrajini Umbriji. Porcijunkula se smatra kolijevkom Reda već od samih njegovih početaka. Samo ime Porcijunkula dolazi iz latinskog jezika gdje riječ portiuncula znači komadić.

Franjini životopisci opisuju Porcijunkula kao mjesto koje je sv. Franjo posebno volio i tu se sastajao sa svojom braćom. Tu se nalazila crkvica sv. Marije Anđeoske u kojoj je Franjo slušao evanđelje o poslanju apostola i taj govor ga je potaknuo da još više nasljeduje život Krista i apostola. Vlasnici toga posjeda su bili benediktinci, koji su ga 1210. ustupili Franji i njegovoj braći.

Danas se na tome mjestu nalazi velebna bazilika sv. Marije Anđeoske unutar koje se nalazi i mala crkvica iz Franjina doba. Bazilika je građena po nalogu pape Pija V. od 1569-1679. Pio X. Uzdiže tu bazilika na čast papinske bazilike nazivajući je "Majka i Glava svih crkava Franjevačkog reda."

Velika važnost porcijunkula je u tzv. Porcijunkulskom ili Asiškom oprostu. Svakim teškim grijehom zaslužujemo vječnu i vremenitu kaznu. Oprost od vječne kazne dobivamo u ispovijedi, a vremenitu kazno okajavamo na zemlji (molitva, dobra djela) ili u čistilištu. Sveti Franjo je izmolio porcijunkulski oprost 1216. godine od pape Honorija III. Danas je taj oprost proširen na sve crkve Franjevačkog reda. Na dan sv. Marije Anđeoske ili Porcijunkule (2. kolovoza) može se dobiti potpuni oprost od vremenitih kazni ako dođemu u koju od franjevačkih crkava, izmolimo "Vjerovanje", "Oče naš", ispovjedimo se, pričestimo i molimo na nakanu Svetog Oca.