Kako da te spoznam, Gospodine?

Stojim kraj jednoga starca koji sjedi s desnom rukom na sljedećem sjedalu i sa štapom u lijevoj ruci. Starac je poprilično neuredan i s jednom prljavom kapom na glavi. Ta mi je kapa odmah zapela za oči jer sam na njoj zapazio nešto posebno. Naime, na njenom prednjem dijelu slika je žutoga sunca s tracima, a u njemu piše velikim slovima "Deus". Ispod toga sunca naslikan je veliki oblak. Promatrao sam starca i posebno njegove velike šake te nastojao kontemplirati o Bogu jer me baš to podsjećalo na temu koju smo malo prije obrađivali na satu izbornoga predmeta. Zapazio sam i nešto neobično na zadnjem dijelu starčeve kape - web adresu: www.deus.hr te sam potražio tu stranicu kad sam stigao u samostan; bi to stranica neke informatičke tvrtke (Bože, blagoslovi i informatiku te daj da i ona što više posluži spoznaji tebe).

Sljedeći tjedan padalo mi je na pamet što bih sve mogao napisati o spoznaji Boga: pisati o prirodi i njenoj divoti i skladu, o prirodnoj znanosti, o povijesti ljudskoj, o filozofiji, o Svetome pismu i Božjoj objavi, o Bogu Staroga zavjeta i Bogu Isusa Krista, o Isusu Bogočovjeku i njegovoj prisutnosti u Crkvi, u riječi Božjoj, u sakramentima, posebno u Euharistiji, u najmanjoj njegovoj braći kao što je onaj starac iz tramvaja, o sv. Franji i njegovoj spoznaji Boga te o mome osobnome traženju.

 Ipak, možda i ne treba puno pisati. Božje je ime "Ja sam koji jesam" i "Bog s nama". U njemu živimo, mičemo se i jesmo, svaki dan kušamo darove njegove dobrote… Trebamo otvoriti oči i uši srca i spoznati Sunce (Boga) koje se krije iza oblaka ove vidljive stvarnosti (kao na starčevoj kapi) i biti zahvalni i radosni kada nas pomiluje zraka toga sunca jer nam time nježno očinski šapće: "Volim te". Sada mogu svoj život graditi na njemu jer je on moja stijena. On je "emet", "aletheia", "veritas" - istina, njemu moj credo (lat. vjerujem od "cor dare" - srce dajem), moj "pisteuo" (grč. vjerujem),… pssst! Neću više! Gospodin je!

Mir i dobro!