Nadbiskup Fulton Sheen govorio je o svim važnim kršćanskim temama. Zavirimo zajedno u njegov govor o slobodi...
Ne znam postoji
li danas pojam toliko naglašen, razvikan i toliko često krivo interpretiran kao
što je pojam slobode. Ona je temeljno ljudsko pravo. Kada je sloboda narušena
ili u potpunosti oduzeta, čovjek je spreman podnijeti gotovo sve u nastojanju
da je vrati, pa i samu smrt. S pravom se za nju čovjek bori, ali unatoč tome,
često je krivo razumije.
Kada govori o
slobodi, biskup Sheen pred nas stavlja dva vida slobode. Naime, postoji sloboda od i sloboda za. Sloboda od predstavlja
slobodu odabira, slobodu od nasilja, onu slobodu kakvu poznaje zapadni svijet. Sloboda za nam pak govori o cilju. Ona
predstavlja slobodu u kojoj djelujemo, po kojoj možemo napraviti nešto od sebe
i ispuniti svrhu svog života. Ove dvije stvarnosti, ukoliko se govori o
istinskoj slobodi, uvjetuju jedna drugu. Problem svijeta u kojem živimo krije
se u razdvajanju jedne stvarnosti od druge čime razdiremo bit same slobode.
Oduzmemo li slobodu od imamo brod koji plovi bez
jedra, a oduzmemo li slobodu za nalazimo
se u brodu koji plovi punim jedrima, no ne postoji luka u koju bi pristigao. To
nije potpuno stanje slobode, to je samo dozvola. Mogućnost da činimo što hoćemo
i kada hoćemo nije istinska sloboda. Naš svijet kao da je odbacio postojanje
svakog cilja. Među idealima ne postoji konstantna vrijednost, već se stalno
mijenjanju. Jedna ideja nije u potpunosti ni prihvaćena, a već je odbačena i
druga joj zauzima mjesto. Naš svijet to naziva napretkom, unatoč očiglednoj
regresiji očitovanoj u praznini koja se u čovjeku nalazi. Sloboda koju shvaćamo
samo kao mogućnost čovjeka da čini ono što hoće pretvara slobodu u isključivo
fizičku, ne i moralnu moć, a u takvom je slučaju samo jak potpuno slobodan.
Takav oblik slobode karakterističan je za totalitarističke sustave te negira
ljubav kao ključni element istinske slobode. Suvremeno, liberalno stanje čovjekove svijesti sve legalizira, sve dopušta i
podupire, ali svrha ipak nedostaje. Ne postoji bjednija, ispraznija niti dosadnija
egzistencija od besciljnog vrludanja.
Istinska sloboda
jest ona po kojoj činimo ono što bismo trebali. Ona podrazumijeva zakon, ali
istodobno i svrhu – svrhu postignutu kroz slobodu odabira. Istinska sloboda
dolazi samo od Boga i samo Istina oslobađa. Slobodno življenje sastoji se u
razumijevanju Istine i Božjeg zakona koji se međusobno prožimaju. Zakon je
čovjeku darovan radi njega samoga. On ne sputava čovjeka, već upravo suprotno –
oslobađa ga. S druge strane, odbijanje Njegova zakona zarobljava čovjeka, još
više ranjava njegovu bit okaljanu grijehom i u konačnici udaljava od
Stvoritelja.
Bog je mogao
stvoriti svijet nužnosti u kojem bi čovjek morao u svojoj naravi biti dobar kao
što Sunce mora izaći na istoku i zaći na zapadu. On je ipak odlučio dati
čovjeku slobodu, a sloboda nužno uključuje rizik. Čovjek može biti plemenit samo ako može
biti i okrutan. Može biti svet samo ako može biti i đavao. Darovavši nam
slobodu, dao nam je i mogućnost da ustanemo protiv njega, da odbijemo sIužiti.
Znajući da će biti zla u ovome svijetu, ipak nam dade slobodu, jer je znao da će biti i dobra.
Unatoč svim zlim silama svijet nikad ne postade mjesto beznađa. Jer, dođe onaj
dan kada se i sama Riječ utjelovila, ponizila se i dopustila da je ljudi ubiju.
Tada je dobro porazilo zlo. Upravo iz snage Isusova uskrsnuća svi ljudi mogu
crpiti snagu za ovozemaljsku borbu protiv zla jer znamo da nas čeka vječna
pobjeda. Ne preostaje više ništa drugo nego zaključiti da istinska sloboda
znači samo jedno – biti svet! Ne može krunu svetosti steći
onaj koji se neće boriti.
