Po Duhu Svetom Marija je začela i rodila Sina Božjega, a sada mu treba i nadjenuti ime od Oca odabrano. I Marija to čini. U ovom početku ispunjenja obećanja danih Mariji, mi vidimo kraj svog onog starozavjetnog traženja Gospodina i iščekivanja Mesije koji ima doći. Mesija je došao, on je Bog s nama.
U ono vrijeme: Pastiri pohite u Betlehem i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohra¬njivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća. (Lk 2, 16-21)
Evanđeoski ulomak koji čitamo na početku nove kalendarske godine, a na svetkovinu Bogorodice Djevice Marije pred nas stavlja scenu koja se razvija u dinamici početaka. Ponajprije, liturgijski se nalazimo u božićnom vremenu koji je slika »početka novog svijeta« što nastade po Dolasku Sina Božjega na zemlju. Zatim, tu je i svjedočanstvo o Isusovu obrezanju što podsjeća na početak ispunjenja obećanja koje je anđeo Gabriel dao Mariji pri Navještenju. Konačno, ovaj evanđeoski ulomak nas vraća upravo na taj početak – na trenutak kada je Bog po anđelu Mariji navijestio da će »začeti i roditi Sina i nadjenuti mu ime Emanuel« (Lk 1, 31).
Pastiri hite u Betlehem. Važno je ovdje primijetiti duh riječi. U riječi hititi vidimo duh novosti. Hiti se ususret samo onome što ljubimo, onome što dugo iščekujemo, onome što ostvaruje naše snove i ispunjava naše čežnje. Pastiri su slika svijeta koji je željno iščekivao Spasitelja što dođe u Novorođenčetu koje leži u jaslama. Pastiri zatim pripovijedaju sve što im bijaše rečeno. Duh riječi nas upućuje primijetiti da se novost Dolaska Boga ne može prešutjeti. Pastiri iz nutarnje potrebe svima obznanjuju ono što je njima obznanio Gospodin. Evo prvoga navještaja i otkrića pravog identiteta naviještanja. Naviještanje ide za tim da drugima pripovjedi onaj čudesni zahvat što ga je Gospodin učinio u životu onoga koji naviješta. Navještaj zato nikada nije nametanje, nego svjedočanstvo koje po naravi stvari teži biti podijeljeno. Pastiri se na kraju vraćaju hvaleći i blagoslivljajući Boga. Oni su svjesni da je Otajstvo što pred njima zasja u betlehemskoj štalici uistinu nezaslužen dar ljubavi i milosti, dar koji tjera na zahvaljivanje. Početak je ovo svijeta koji o životu razmišlja kao daru koji traži odgovor.
Marija pak pohranjivaše i prebiraše sve ovo što je vidjela i čula. Marija je već doživjela ushit susreta s Bogom, onda kada je po njoj Bog pohitio čovjeku. Ona je na taj Božji dar odgovorila pripovijedajući najljepšu pjesmu što ju je u povijesti ispjevalo ljudsko srce: »Veliča duša moj Gospodina i klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju!« (Lk, 1, 46-47). Ipak, Marija nije samo pripovijedala nego je i pohranjivala i prebirala. Vidimo ovdje jedan drugi oblik navještaja. Navještaj je to koji ide prema unutra, prema pounutrašnjenju ovog dara neizmjerne Božje ljubavi. Početak je ovo odnosa s Gospodinom koji nadilazi formu prinosa i paljenica, odnosno koji svim žrtvama daje smisao.
Evanđelje nam dalje svjedoči o Isusovu obrezanju te kako mu nadjenuše Ime Isus. Ona obećanja koja je Gospodin dao Mariji i Josipu on je i ispunio. Po Duhu Svetom Marija je začela i rodila Sina Božjega, a sada mu treba i nadjenuti ime od Oca odabrano. I Marija to čini. U ovom početku ispunjenja obećanja danih Mariji, mi vidimo kraj svog onog starozavjetnog traženja Gospodina i iščekivanja Mesije koji ima doći. Mesija je došao, on je Bog s nama.
Crkveni sabor u Efezu, koji je proglasio dogmu o Mariji Bogorodici, za jednu od želja imao je upravo to. Čuvajući uvjerenje da je Marija u Isusu iz Betlehema rodila ne samo čovjeka nego i Boga, sabor čuva tu istinu da se Bog uprisutnio među svojim narodom kao jedan od nas, kao Bog s nama. Na početku kalendarske godine, u svetoj božićnoj osmini, mi zato s pravom slavimo svetkovinu Bogorodice Marije posvješćujući sebi da sve što činimo i u ovoj Novoj godini činimo u svijetlu njezina blagog pogleda iz kojeg nam progovara sigurnost spoznaje: Emanuel – Bog je s nama!
Neka nam u ovoj Novoj godini to ne iščezne iz srca i uma. Božji blagoslov i svako dobro u 2016.!
