Uzdanje u Gospodina

Meditacija na Otpjevni psalam Dvadeset i devete nedjelje kroz godinu B...

Ps 33, 4-5.18-20.22

Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!

Prava je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,

nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:

da im od smrti život spasi,

da ih hrani u danima gladi.


Naša se duša Gospodinu nada,

on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine,
bude nad nama kao što se u tebe uzdamo!

Još uvijek se negdje može čuti ona stara izreka: »Božje oko svuda gleda, ništa mu se sakrit ne da.« Ta rečenica većinom je imala ulogu zastrašivanja. Njome bi se pokušalo dovesti u red one koji su možda odlutali ili su nesigurni na svome životnome putu. Često je imala i ulogu već unaprijed nekoga upozoriti na moguću neispravnost njegovih djela. No, ona u sebi sadrži dosta negativan prizvuk. Kao da Bog u tom gledanju samo čeka gdje će tko pogriješiti i brže bolje ga kazniti. U ovome psalmu uočavamo rečenicu sličnog smisla, ali puno vedrijeg karaktera: »Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu: da im od smrti život spasi, da ih hrani u danima gladi.« Zapravo, to je isti Bog. Bog koji gleda i kojemu ništa nije skriveno. On za nas jest nedokučivo otajstvo, ali smo mi za njega, i cijeli stvoreni svijet, posve razotkriveni jer – sve je od njega. Dakle, isti je Bog, ali su ljudi i njihova djela drugačija.

U prvom primjeru strahuju zbog svojih nedjela, a u primjeru iz psalma to su oni ljudi koji se uzdaju u Gospodina. Njihov put je prav i djela su istinita. Nema prikrivanja ni pokušaja skrivanja jer su svoje uzdanje stavili u Gospodina. Što pak znači »uzdati se u Gospodina«? Oni koji se uzdaju u Gospodina svjesni su svoje stvorenosti i sav svoj život polažu u Božje ruke. Sve ono što jesu, sve što su radom svojim stekli, sve dobro i loše stavljaju pred Gospodina. No, od njega ne traže da im bude bolje i da uživaju u ovome životu. Od njega traže da njegova dobrota bude nad njima. Imaju toliko povjerenje u Boga da primaju od njega sve što im dadne. Biti u Božjoj dobroti ne znači uživati u ovome životu bez muke i životnih napora. Muka i napori mogu u životu vjernika biti upravo otkriće Božje dobrote. Spasiti život od smrti ne mora nužno značiti spasiti ovozemaljski život i produžiti ga za koju godinu. Zar nije puno vrjednije spasiti svoj život za vječnost? Hrana u danima gladi ne mora se odnositi na hranu koju unosimo u svoj organizam radi okrijepe. Suhoća vjere može prouzročiti mnogo veću glad. Glad za živim Bogom. Upravo psalmist traži hranu da utaži svoju glad za živim Bogom. A Bog u svojoj dobroti brine za svakoga.

Čovjeku koji se ne oholi te koji bogobojazno i bogoljubno živi svoj život nikakve muke života ne mogu prikriti Božju dobrotu i Božju ljubav. On hodi putem pravde i pravednosti, a upravo taj put Bog ljubi i na taj put poziva. Bog, budući da je sama ljubav, kad ljubi daje samoga sebe. A budući da ljubi put pravednikov, daruje samoga sebe i postaje prisutan u njegovom životu. Uzdanjem u Gospodina otvaramo se Božjoj dobroti i Božjemu pogledu koji u gorkim situacijama života daje sigurnost da je Bog s nama i da nas prati svojom ljubavlju. Uzdajmo se i mi uvijek u Gospodina i nemojmo da nas nevolje života pokolebaju na tom putu ljubavi.