Isus nas ne želi prestrašiti, nego nam želi poručiti koliko je važna osobna odluka, svakodnevni trud i hod za njim. Spasenje dolazi po vjeri i ljubavi.
Lk 13,22-30
U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.
Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ’Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ’Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’
Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.«
Današnje evanđelje koje Crkva pred nas stavlja prilično je zanimljivo, ali i teško za čuti. Navikli smo da Isus uvijek govori o praštanju, milosrđu i različitim lijepim stvarima. Danas, međutim, Isus iznosi tešku besjedu. Netko iz mnoštva ga je upitao: „Je li malo onih koji se spašavaju?“ Isus na pitanje odgovara dvjema slikama kako bi ljudima bilo lakše shvatiti poruku.
Prva slika govori o uskim vratima: „Trudite se da uđete na uska vrata.“ Kada govori o uskim vratima Isus zapravo ukazuje na naš put spasenja. Ta uska vrata simboliziraju duhovnu borbu i svakodnevne izbore u kršćanskom životu. Njegova rečenica nije samo savjet, nego i poziv na ozbiljnu životnu odluku. Slika uskih vrata želi nam poručiti da put prema Bogu nije nimalo lagan, on zahtjeva odricanje, pokoru, prihvaćanje svakodnevnog križa i hod za Kristom. To nije samo trenutak, već proces koji traje cijeli život. Svaki dan stojimo pred izborom: živjeti po Božjim zapovijedima i odredbama, koje su ponekad teške i zahtijevaju mnogo ili ćemo izabirati lakši put, koji je često siromašan i sebičan. Isus nam u Evanđelju po Mateju jasno govori: „Uzmite jaram moj na sebe i učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca. I naći ćete spokoj dušama svojim. Jaram je moj sladak i breme lako.“ (Mt 11,29-30).
Druga slika koju Isus koristi su zatvorena vrata. On kaže: „Mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći“. Ova slika nam jasno poručuje da će jednog dana doći trenutak kada će biti kasno i kada više nećemo moći ništa učiniti. Možda ćemo tada više nego ikad kucati, moliti i tražiti, ali ako vrata koja vode u vječni život budu zatvorena, nećemo moći ništa promijeniti. Najtužnije je što o tome često ne razmišljamo sve do trenutka kada je već prekasno, kada se vrata zatvore. Živimo u uvjerenju da smo još mladi, da ima vremena, važno je nikoga ne ubiti i ne činiti zlo. Može se živjeti nevjenčano u braku jer svi tako rade, a izostanak s nedjeljne mise postao je prihvatljiv. Mnogi žive svoj zemaljski život ne mareći za Božje. Ono što je donedavno bilo nenormalno, sada prihvaćamo kao normalno. Isus nas upozorava: „Ne znate ni dana ni časa“ (Mt 25,13), stoga trebamo živjeti svjesno i odgovorno.
Ovo evanđelje možemo povezati s prispodobom o pet ludih i pet mudrih djevica. I nama se često dogodi u životu, da poput ludih djevica, težimo zemaljskim stvarima i gomilamo toliko toga bespotrebnog, a zapravo zaboravimo na ono najvažnije – Boga. U životu nije dovoljno samo znati za Gospodina, nego ići putem kojim je on hodio, koliko god on nekada bio i težak i bolan. Boriti nam se kroz uske putove da zavrijedimo proći kroz uska vrata.
Isus nas ne želi prestrašiti, nego nam želi poručiti koliko je važna osobna odluka, svakodnevni trud i hod za njim. Spasenje dolazi po vjeri i ljubavi. Naša svakodnevna odluka da živimo po Božjem oblikuje našu vječnost. Evanđelje nas poziva da već sada, dok su vrata još otvorena, odlučimo kojim putem želimo ići. Na nama je da izabiremo hoćemo li ići putem koji vodi u život ili propast.
Mi živimo u svijetu, ali ne bi trebali biti od svijeta. Nastojmo uvijek tražiti uski put i uska vrata jer to je put poniznosti, a samo se na putu poniznosti možemo boriti protiv oholosti, sebičnosti i mržnje, kako svijeta tako i Zloga. Birajmo put šutnje jer je on najbolji put da se sklonimo od buke i vike ovog svijeta. Tražimo put ljubavi da bi u svom životu mogli pobijediti putove mržnje na koje nailazimo.
