Ipak, Gospodine kome da idemo? Primi nas ovakve kakvi jesmo, narod tvrde šije. Otpadnike koji štuju svoje kumire i slijede neke svoje bogove kad se uplaše Tvoje besjede.
U ono
vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše: »Tvrda je to besjeda! Tko je može
slušati?« A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju,
reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi
onamo gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa.
Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. A ipak, ima ih među vama koji ne
vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj
koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni
ako mu nije dano od Oca.« Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s
njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori
mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi
vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.« (Iv 6,
60-69)
Danas
Crkva pred nas ponovno stavlja zahtjevna nedjeljna čitanja. Zahtjevna stoga što
i riječi prvog čitanja i riječi iz Evanđelja čovjeka stavljaju na raskrižje.
Traži se odlučnost.
Teška
je Kristova besjeda i mnogi je ne mogu slušati ni po njoj se ravnati. Mnogi
otpadaju u trenutku kada trebaju napustiti svoju sigurnost i nositi se s tom
teškom besjedom. U čitanjima u nedjeljama iza nas nailazimo na Isusov govor o
samomu sebi kao o kruhu života, kao o hrani za život vječni. I baš se nad tim
riječima, nad tom besjedom sablažnjavaju mnogi učenici i odlaze od Isusa. A
gdje odlaze? Za kruhovima i bogovima... I može se nama danas činiti banalnim
ovo Evanđelje koje je pred nama, ali ono se i nas itekako tiče.
Promotrimo
najprije nakratko prvo čitanje. Ovdje Jošua (znakovito) Božji narod stavlja pred izbor: služiti Bogu ili služiti bogovima. Narod
bira Boga i prisjeća se ljubavi koju im je Bog iskazao kroz povijest. Sin toga
Boga se također prisjeća tih spasenjskih događaja kad se naziva kruhom i traži
da ga se blaguje. No, kako mi odgovaramo na taj poziv? Nedjelju za nedjeljom
Crkva sprema za nas stol Riječi i Tijela Kristova, ali nam je ta besjeda teška
i ta hrana suvišna. Mi idemo za svojim bogovima. A oni koji dolaze, kako bi
odgovorili na Isusovu ponudu da i oni odu. Bismo li imali vjere da kažemo da On
ima riječi života vječnoga?
Ipak,
Gospodine kome da idemo? Primi nas ovakve kakvi jesmo, narod tvrde šije.
Otpadnike koji štuju svoje kumire i slijede neke svoje bogove kad se uplaše
Tvoje besjede. Privuci nas sebi i daj nam riječi života vječnoga. Istina je da
toliko puta kanimo otići, no još smo tu, na dohvat ruke. Izvedi nas još jednom
iz kuće robovanja i mi ćemo ti služiti. Prionut ćemo tada uza te kao žena uz
muža i muž uz svoju ženu. Tek tada ćemo te blagoslivljati skr(u)šena srca.
Gospodine
kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! Ima među nama onih koji ne
vjeruju, kojima je teško vjerovati da si ti Svetac Božji. Mi smo po Tebi
postali djeca Božja stoga daj da po tebi služimo Gospodinu tvome Ocu koji je
Bog naš.
Teška
je ova besjeda i za mene, stoga nisam pronalazio riječi...
